i sve o aforizmu

 

Sadržaj

 
Zašto aforizmi?
Pravci razvoja
Pravci razvoja2
Pravci razvoja3
Tipologija
Zašto aforizmi?
Zašto ne grafiti?
Zašto ne poslovice?
Zašto ne epigrami?
Proizvod duha
Reč dve o...
Napomena
Biblioteka
Ekskluzivno
Prevodi
U poseti kod...
Sećanje na...
Vaša strana
Počasni gost
Novo
 

 

 

 Pravci razvoja

 

Aforizam kao književna vrsta III


Postojao je i treći put kojim je aforizam iz oblasti medicine prelazio u književno-filosofske vode. Vodio je sa engleskog tla, a njegov glavni protagonist bio je poznati filosof Bekon (1561-1626). Njegovo delo Novum organum objavljeno je (1608-1620), po uzoru na Institutio militis christiani Erazmov, kao niz aforizama, ali je zanimljivo i zbog objašnjenja razloga toga postupka. Naime, Novum organum je aphorismis digesta (oblikovan u aforizmima) zbog minus onerosa sit lectio (da lekcija ne bude tako naporna). Drugim rečima, aforistički način kazivanja i aforistička kompozicija ovde su primenjene kao didaktičko sredstvo, kao sredstvo nauke kojom se ona znatno efikasnije razumeva i pamti. Bekonova simpatija prema aforizmu kulminira, međutim, u njegovom delu De dignitate et augmentis scientarium, objavljenom (1622-23) godine, u devet tomova. Tu je aforizmu pridato daleko šire i veće značenje od atraktivnog didaktičkog sredstva. S obzirom na dalekosežnost Bekonovog poimanja aforizma u ovom delu, gde se aforizmu pripisuje izuzetna, čak privilegovana saznajna vrednost, navešćemo širi citat, u prevodu Zdenka Škreba4, koji ga i sam smatra nezaobilaznim u razmatranju aforizma i takođe ga u celosti daje u svojoj studiji o aforizmu:

"Slijedi druga razlika u Metodi, od velikoga značenja za znanosti, jer se, naime, znanosti predaju ili s pomoću Aforizama ili Metodički. Jer je naročito važno istaći  kako je općenito prešlo u običaj da ljudi iz malobrojnih aksioma i opažanja izgrađuju u bilo kojem predmetu naoko potpunu i pravu znanost; opterećujući je određenim tumačenjima, objašnjavajući je primjerima i sapinjući je Metodom. No, ono drugo Predavanje s pomoći Aforizama ima izvanrednih prednosti kojih Metodičko Predavanje ne može dostići. Jer ono prije svega svjedoči o tom je li pisac znanost usvojio olako i površno ili je njom duboko prožet. Jer da Aforizmi ne budu sasvim smiješni, treba da se stvaraju iz moždine i najdublje biti znanosti. Jer otpadaju objašnjenja i dodatak; otpada raznolikost primjera, otpada izvođenje i povezivanje, otpada opisivanje praktične primjene, tako da kao građa za Aforizam ne ostaje ništa od velikoga mnoštva opažanja. Neće, dakle, bilo tko biti sposoban za Aforizme, štoviše, ni pomisliti s razlogom ne može na to nitko tko bi bio svjestan da je svestrano i pouzdano obrazovan za knjigu. A kod Metodičkoga Predavanja, toliko snage ima niz i vezanost, toliko se iz sama središta uzete pridaje časti... tako da se ne znam kakvom preslavnom znanosti pričinja ono što bi se, da se raščlani i ogoli, raspalo tako reći ni u što. Zatim Metodičko Predavanje traži vjeru i suglasnost; nije toliko usmjereno na upute za praksu; budući da pred sobom nosi neko kružno dokazivanje, pri čemu jedni dijelovi uzajamno objašnjavaju druge, u većoj mjeri zadovoljava intelekt; jer su pak zbivanja u životu rasuta, nisu usklađena redom, zbog toga im više odgovara i rasuto učenje. Napokon Aforizmi, budući da oni iznose tek dijelove znanosti i u neku ruku samo komade, potiču da i drugi nešto dodaju i privrijede; Metodičko pak Predavanje time što ponosno prikazuje potpunu znanost smjesta ljude uspokojuje kao da su već postigli najviši cilj."

Navedni citat je, po svojim implikacijama, čitav rudnik. Iako je pripadao vodećim filosofima svoga doba, opredeljenim za metodički način mišljenja, Bekon ovde ispoljava skepsu prema metodi, gotovo ironiju. Vidi se da je njegovo doba (a koje nije?) bilo opterećeno scientizmom, neodmerenim i nekritičkim saznajnim optimizmom, pri čemu se "iz malobrojnih aksioma i opažanja" izgrađivala metodičkom procedurom legitimisana, čitava nauka. A kad bi se odstranile protokolarna odora (spoljna i uvek ista shema) i opširna objašnjenja, manje-više kružnog tipa, uz mnoštvo najčešće proizvoljnih primera; drugim rečima, kako kaže sam Bekon, ako se ono što se "preslavnoj nauci pričinja" kao veliki i značajni novum "raščlani", razglobi i ogoli, raspalo bi se "takoreći ni u što".

Po čemu je, iz Bekonove perspektive gledano, Aforizam iznad Metode? Pre svega po tome što se odnosi na suštinu, na "najdublju bit nauke", bez izuzetka. U protivnom bi bili "sasvim smešni", to jest ne bi zasluživali taj naziv, ne bi bili validni. Njih se ne tiče ništa slučajno, sporedno, varirajuće; njihova je jedina građa "veliko mnoštvo opažanja", dovedenih do svog najbitnijeg zajedničkog imenitelja. Ovako definišući doseg i vrednost aforizma, Bekon je svestan da pisac aforizama ne može biti bilo ko. Naprotiv, to može biti samo čovek duboko prožet naukom, "svestrano i pouzdano obrazovan za knjigu", iz čije se obrazovanost i spontano ("u moždini") stvara aforizam kao najviši vid saznanja suštine.

Osim što je aforizmu pridao vrhovni saznajni status, Bekon je značajan i kao preteča moderne ideje o otvorenom delu. Bekona je impresioniralo i to što aforizam, iznoseći na videlo deo (komad) nauke podstiče "da i drugi nešto dodaju i privrede", za razliku od metodičkog načina izlaganja, koji prividnom sveobuhvatnošću proizvodi kod ljudi spokoj "kao da su već postigli najviši cilj".

Za razliku od današnjeg aforizma, koji se najčešće zgusnuo u samo jednu rečenicu, Bekonovi su bili čitavi mali eseji.

Današnjoj slavi aforizma doprineli su veoma francuski matematičar, fizičar i pisac Blez Paskal (1623-1662) i nemački fizičar i pisac Georg Hristof Lihtenberg (1742-1799), iako ni jedan ni drugi nisu koristili izraz "aforizam" uopšte, a Lihtenberg čak nije ni pomišljao na njihovo objavljivanje, do kojeg je došlo tek nakon njegove smrti.

Vitomir Teofilović

______________
4 Zdenko Škreb, Književnost i povijesni svijet, Zagreb, 1981.

Izvornik: Zbornik; Književni rodovi i vrste - Teorija i istorija IV, Institut za književnost i umetnost,  Beograd - 1992. / esej AFORIZAM KAO KNJIŽEVNA VRSTA, Vitomir Teofilović

Tipologija

 

Napomena: Svi prezentovani radovi vlasništvo su ovog sajta, i mogu se koristiti samo u privatne svrhe. Svako javno publikovanje bez navođenja izvora informacija, i imena autora preuzetog priloga, podleže zakonu o kršenju autorskih prava.


 



Optimizovano za IE 800x600

Vesna Dencic