|
Promocije, prikazi,
nagrade...
Magazin (Politika), 16.01.2011.
POD LUPOM: UDRI BRIGU – AFORIZMOM
Dolaze bolji dani
Mnogi su ubeđeni da su najbolji svetski aforističari rođeni
u Srbiji i da to nije slučajno. Imamo i duha i mana na
pretek, pa sa optimizmom čekamo i ovu Novu godinu da po
navici humorom driblujemo krizu

S njima je sve lakše, pomažu nam da svakoj nedaći koja nas
zadesi možemo i da se nasmejemo. Aforističari su postali
portparoli naroda zbog umeća "da predribluju vlasti na malom
prostoru i ispišu monumentalne minijature sa malo reči i
puno smisla". Zašto narodni portparoli? Zato što umeju da
kažu ono što bi i mi rekli samo da smo se setili, otkrivaju
nam naše mane koje možemo da promenimo ili bar da se naučimo
da s njima živimo.
Ne bih da pričamo o tome koliko su uspešni glasnogovornicima
raznih institucija i organizacija, ali ovi naši, "narodski"
tribuni imaju izuzetnu prođu u celom svetu.
Da je zaista tako potvrđuju prevodi i antologije u koje su
uvršteni: u Bugarskoj, Poljskoj, Rumuniji, Makedoniji,
Nemačkoj, Austriji, Italiji... prevodi u književnim
časopisima i tekstovi u "Njujork tajmsu" i "Herald
tribjunu", "Otava sanu"…
U društvu sa Ciceronom i Tvenom
– Srpski aforizam je samo poslednjih godina već i nekoliko
decenija u samom svetskom vrhu po kvalitetu i broju
vrhunskih autora. Posle Poljaka Stanislava Ježi Leca, koji
je umro 1966. godine, naši aforističari su preuzeli taj
svetski primat. On važi za neprevaziđenog klasika u
književnim krugovima, ali ja smatram da već sada postoji bar
desetak autora u Srbiji koji pišu bolje od Leca – kaže
Aleksandar Čotrić.
Tako u "Antologiji svetske mudrosti" koju su sastavljali
Rusi ima najviše autora iz Srbije, sa celog Balkana jedino
su naši majstori "kratke forme" zastupljeni u njoj – među
300 autora iz celog sveta od antičkih vremena do danas
(Konfučije, Ciceron, Volter, Mark Tven, Čerčil...) našla su
se i tri pisca iz Srbije: Baljak, Čotrić i Rastko Zakić.
Italijanski satiričar Fabricio Karamanja počeo je da uči
srpski jezik da bi što bolje razumeo sažete "srpske bisere",
iako su mnogi prevedeni na engleski, a na internet portalima
objavio je više studija o fenomenu srpske duhovitosti dok je
Amerikanka Dženifer Pirs odlučila da radi doktorsku
disertaciju o odnosu srpskog aforizma prema sukobima u SFR
Jugoslaviji.
Zbog svega ovoga i naši aforističari se šale, što im ne dođe
teško, pa nabrajaju: Sokrat, Simić, Pitagora, Čotrić, Ruso,
Baljak, Čehov, Minić, Ljermontov, Jovanović...
– Kolega Slobodan Simić sastavio je antologiju srpskog
antiratnog aforizma koja je prevedena na engleski jezik. Dok
sam radio u Ministarstvu za dijasporu poklanjao sam je
ministrima, članovima vlada zemalja na svih pet kontinenata,
i oni su bili oduševljeni i govorili su da to najbolje
odslikava sve ono što se dešavalo u SFR Jugoslaviji. To
pokazuje ono iskonsko pravilo – kad je najteže čovek ima
potrebu da se šali, ali trebalo je imati i hrabrosti. Nismo
prestajali da pišemo ni uprkos pretnjama i pritiscima i
drago nam je da se to sviđa ljudima i na drugim područjima –
kaže Aleksandar Čotrić.
Ono što je rodonačelnik srpske satire Radoje Domanović pre
više od sto godina pisao i danas je u čitankama. Nušić i
Sterija su aktuelni kao i kada su pisali "Sumnjivo lice", "Gospođu ministarku",
"Rodoljupce".
– Priroda satire je da kritikuje, ukazuje na nepravilnosti,
da opiše anomalije u društvu i, na kraju krajeva, ismeje,
ali isključivo da bi se to popravilo. Satiričar nije
zajedljivi cinik, već zabrinuti, moralni član zajednice koji
pokušava da ukaže na greške da bi se one ispravile. Bilo bi
idealno da posle petooktobarskih promena nema više
satiričnih tema ali, nažalost, ispostavilo se da tih tema
ima i dalje i još u velikom broju – kaže Slobodan Simić.
Ako imaš veliki nos ne pati – nasmej se
U nekim komšijskim zemljama se čude našoj samokritičnosti.
– Kada smo kolega Čotrić i ja gostovali u Hrvatskoj pitali
su nas zašto tako oštro govorimo o sebi. Ali satira nije
ismevanje drugog već sebe. Onaj ko se nasmeje zato što ima
velike uši ili nos u boljoj je poziciji od onoga koji zbog
toga pati. Mislim da smo prethodnih decenija vrlo glasno
govorili i pisali i da smo dali doprinos promenama koje su
se definitivno desile – ističe Slobodan Simić.
Da podsetimo nekadašnje šetače, jedan od njegovih aforizama
nošen je kao transparent na demonstracijama devedesetih i
glasi: "Gledam TV Dnevnik, a počeo sam i da se drogiram."
– Neko je rekao da je teže napisati dobar aforizam nego loš
roman. Ja lično pišem satiru kao nužnu samoodbranu, jer
satira je kao akupunktura – bocka, boli, ali je lekovita –
kaže Dragutin Minić Karlo, urednik "Politikinog Satirikona",
koji je među našim najboljim satiričarima.
Skoro da nema grada u našoj zemlji u kojem ne postoji neki
humorista ili aforističar, ili gde se ne organizuju večeri
satiričara koje zaokupljaju veliku pažnju publike. Izuzetno
je jak "Beogradski aforističarski klub", koji je spontano
nastao još pre tri decenije, a od pre dve godine deluje kao
registrovano udruženje.
Dragutin Minić Karlo ističe da je domaća publika veoma
odnegovana, gde god se gostuje sale su pune, pogotovo na
"Satira festu" ili novogodišnjem "Satirikonu " na Kolarcu.
Ljudi vole da se smehom podseti kroz šta su sve prolazili u
staroj godini, da čuju duhovite prognoze o tome šta ih čeka
u novoj.
Pa, kakva će biti 2011. godina?
Ako sažmemo satirična predviđanja mogli bismo da kažemo
ovako: "Najbolja srpska satira nastala je u teškim
vremenima, za savremenu dolaze bolji dani, a utešno je i to
što u novoj godini nećemo napadati vlast. Samo ćemo se
braniti."
Šalu na stranu, za aforističare zaista dolaze bolji dani.
Ljudi imaju sve manje vremena da čitaju pripovetke i romane,
žive sve brže, uvek im nedostaje slobodno vreme, a aforizam
udara direktno, bez okolišanja, nosi mudrost i duhovitost,
osvešćuje i zasmejava.
-------------------------------------------------------------------
Muzej aforizma
Beogradski aforističarski klub zalaže se da se u Srbiji
osnuje Muzej humora i satire. Oni bi želeli da s obzirom na
renome u svetu aforizam postane srpski brend.
Ako je ceo Prag u znaku Kafke, Beograd bi mogao biti u znaku
humora: jedna od ideja je i da se izrađuju majice i bedževi
sa aforizmima na srpskom i engleskom jeziku. Zanimljivo je
da je o srpskom aforizmu snimljen i dokumentarni film
"Doviđenja, kako ste", u režiji Borisa Mitića, koji je
obišao svih pet kontinenata, ali, nažalost, još nijednom
nije prikazan ni na jednoj našoj televiziji.
Najvažnija domaća nagrada za satiru je ona koju dodeljuje
Fond "Radoje Domanović", čiji je predsednik Radoslav Tilger.
Veoma je cenjena i Vibova nagrada koju dodeljuje naša kuća "Politika".
-------------------------------------------------------------------
Omalovaženi od domaćih kritičara
– Aforizam je višestruko izazovna književna vrsta, ali
domaći književni kritičari tom izazovu za sada uspešno
odolevaju. Još uvek se samo pitaju da li je aforizam, koji
uzgred rečeno postoji već dve i po hiljade godina, moguć kao
književna vrsta. Ponašaju se kao da je aforistika stidno
mesto naše književnosti – kaže Aleksandar Baljak i ilustruje
to činjenicom da do sada ni jedan aforističar nije dobio
nacionalnu penziju, za razliku od predstavnika drugih
književnih formi, sa znatno skromnijim priznanjima i
nagradama.
-------------------------------------------------------------------
Aleksandar Baljak
Glasao sam i za i protiv.
Nisam mogao da se uzdržim.
Radim za dvojicu, vredim za trojicu.
Sam činim kvorum, a
pogodan sam i za masovna okupljanja.
I ja znam da ništa ne znam,
ali ne pravim od toga
filozofiju.
Nisam prevrtljiv, nego vetar duva čas na jednu,
čas na drugu
stranu.
Seks je moguć i u stotoj,
ali ko bi se toga setio.
Što se rodi, mora da se ljulja – reče pijanac.
Ko me pozove na ručak,
ima besplatno piće!
Imam takav si-vi da bih mogao da budem i pi-ar i di-džej.
Juče sam uhvatio sebe kako pričam sam sa sobom,
a onda smo
sva trojica otišli na pivo
Sutra nas čeka naporan dan.
E taj će se, vala, načekati.
Slobodan Simić
Kad Nova godina čuje ko je sve čeka,
neće smeti da dođe u Srbiju!
Novogodišnje želje će nam teško biti ispunjene.
Suviše su prazne.
Demokratiju nemamo.
Hoćete li nešto sa roštilja?
Nismo mi ni tražili ceo kapitalizam!
Samo njihove plate!
Neće nama Amerika diktirati!
Daće nam otkucano.
Ja sam godinama bio siromašan.
A onda sam smislio odlično predizborno obećanje.
U novoj godini biće nam ispunjene sve želje.
Pod uslovom da platimo porez na želje!
Aleksandar Čotrić
Za praznike sam kćerki kupio lutku, sinu bicikl,
a ženi grudi.
Nova godina će doći u našu zemlju samo ukoliko ispunimo
vrlo stroge međunarodne uslove.
Sa komšilukom imam dobre odnose,
a sa jednom komšinicom i redovne.
Moja žena je zlopamtilo.
Seti se svake godišnjice braka.
Moj rekord je šest puta za jednu noć.
Doduše, to je bila polarna noć.
Brak je zakonom uređena zajednica muškarca i žene
u kojoj vlada zakon jačeg.
Žena me je prevarila s Nikolom,
pa sam joj se revanširao punom merom.
I ja sam nju prevario sa Nikolom.
Naša najveća želja u novoj godini nije
da
Deda Mraz nešto donese,
već da nekoga odnese!
Za novu godinu želimo sve najbolje,
a onda cele godine jedni drugima radimo sve najgore.
Dragutin Minić Karlo
Nisam toliki patriota.
Ja volim svoj narod.
Gorivo je poskupelo,
ali ne mari, naša kola idu nizbrdo.
Standard nas ubija,
ali statistika nas vadi iz mrtvih.
Pesma neće više ići s kolena na koleno.
Čim deda uzme unuka
u krilo,
proglase ga pedofilom.
Ja sam u seksu vicešampion.
Uvek sam drugi.
Mnogi sanjaju bolje juče.
Volim i ja Ameriku.
Majke mi Rusije.
Čuveni pokeraš se oženio po četvrti put.
Tri pa jedna.
Veliki brat se nekada zvao OZNA.
Radoslav Tilger
Deda Mraz u Srbiji nema irvase.
Uništen mu je stočni fond.
Ne čekam Novu godinu.
Sve što može da mi donese, dočekao sam
u staroj.
Neki radnici su veoma zadovoljni tranzicijom.
U raspodeli
dobara njima su pripali kontejneri
u bogatijim delovima
grada.
Lako je radnicima da štrajkuju glađu,
kad nemaju šta da
jedu!
Šta EU može da poželi Srbiji u Novoj godini,
što već nije
doživela?!
Obećanja koja je dala vlada su stara, ne važe.
U Novoj
godini ćemo dobiti nova obećanja!
Dragoljub Stevanović
nazad
|