Nove knjige
VRHOVNI BOG EROS
Iz crvene
banovine
Rade Jovanović
Agora, Zrenjanin - 2010
 |
Rade Jovanović je, poput većine naših aforističara, prevashodno
satiričar, ali u svim knjigama svog zamašnog književnog opusa
često tematizuje i erotske motive. Erotskim temama posvetio je i
čitave knjige aforizama i stihova, tako da slobodno možemo reći
da je, uz satiru, i erotika njegova snažna i trajna spisateljska
inspiracija.
Erotika je, diskretno ili otvoreno, u manjoj ili većoj meri,
utkana u gro umetničkih dela, ali je u tzv. ozbiljnoj
književnosti relativno retka kao primarna tema, kao
tematsko-motivska osa, a pogotovu u humorističkoj projekciji.
Kao da je rezervisana za pornografsku ili šund književnost.
Zašto je to tako?
U odgovoru na ovo pitanje treba se vratiti do začetaka evropske
tradicije, koju je utemeljila i u velikoj meri kodifikovala
grčka kultura. Iako jedan od najvećih umova čitave evropske
baštine, i grčki filozof Aristotel umeo je i te kako da pogreši.
On je kum poetičke zablude da je tragika najviša u hijerarhiji
tema, a samim tim i da je tragedija visoko iznad komedije. Doda
li se ovoj žanrovskoj aksiologiji i sadržajno-tematska, dobija
se dvostruki minus – erotska tematika i humoristička vizura. Dok
u matematici dva minusa daju plus, u poimanju i recepciji
umetnosti je obratno, kao minus na kub.
Već dva i po milenijuma istrajava ova estetička zabluda iako je
u književnoj praksi demantovana izuzetnim delima – dovoljno je
da se setimo Bokača i Rablea, da i ne pominjemo slavne
komediografe Šekspira, Molijera i Servantesa. Štaviše, pokazalo
se da i humoristička i erotska motivacija imaju ogroman
emancipatorski kapacitet, oslobodilačku energiju kako na
pojedinačnom, tako i na kolektivnom, nacionalnom, čak i
opšteljudskom nivou.
O oslobodilačkoj energiji erotike i humora, i u njihovim
posebnim vidovima i u njihovom sadejstvu, pisali su filozofi i
kritičari i širom sveta, i kod nas. Pomenimo ovde samo nekoliko
velikana naše kulture – Vuka Karadžića, Tihomira Đorđevića,
Veselina Čajkanovića... Naš savremenik Milenko Misailović, jedan
od vodećih svetskih dramaturga, posvetio je stotine stranica
valorizaciji, tumačenju i značaju našeg narodnog humora, a
publicista Bane Jovanović je u svojoj knjizi "Dinja pukla"
lucidno osvetlio temu vezanu za našu istorijsku baštinu –
oslobodilački karakter erotsko-humorističkog folklora Srba pod
turskom okupacijom, erotski humor kao jedno od bitnih sredstava
u buđenju prkosa i otpora kao prethodnici borbe za oslobođenje.
U istoj knjizi Jovanović je analizirao i uticaj narodnih izreka
na naš savremeni aforizam.
Moderna psihologija naglašava da bez tematizacije erotskih
motiva nema istinske samosvesti ni punog integriteta ličnosti,
ukazujući takođe na veliki značaj humora i u svakodnevici, kao
energije oslobađanja od unutarnjih napetosti i istovremenog
stvaranja prostora za slobodniji i kreativniji odnos prema
stvarnosti, od neposredne okoline do najšire, političke sfere i
pogleda na svet. Bez Erosa nema ni lične ni opšteljudske
dinamike, energije stvaranja, radosti življenja, elan vital-a...
Zavladao bi Tanatos, načelo smrti preuzelo bi kormilo od načela
života.
Sa senzibilitetom modernog intelektualca i pisca, Rade Jovanović
je iznedrio još jednu vrednu knjigu posvećenu erotici iz
humorističke perspektive. Za razliku od većine knjiga ovog
tematskog profila, u kojima je erotika ogoljena a humor prizeman
i na prvu loptu, na ivici kiča i/li vulgarnosti, Jovanovićev
humor ima književnu validnost: i najsočnije asocijacije i naoko
neobuzdane igre reči i smisla imaju misaono-umetničku supstancu.
To su sažete ili razuđene, višeslojne metafore, od kojih niz
ulazi u riznicu duhovitih iskaza, u širokom rasponu od visprenih
ležernih pošalica do umnih socio-psiholoških opaski. I kad su
naoko samo šaljive dosetke, uvek sadrže i širu konotaciju –
solidarnost i suprotstavljenost polova, odnos društva i
pojedinca, predrasude i stereotipe, od lokalnih do globalnih...
Evo delića tematskog, stilskog i misaonog bogatstva rasutog na
stranicama ove osobene knjige.
Da aforizam može biti suptilan spoj teorijskog i slikovitog
stila rečito pokazuje Jovanovićeva esejistička minijatura:
"Izumrle civilizacije su žrtve teorije da se problemi nataliteta
mogu rešavati u hodu!"
Sledeći aforizam je suptilna sprega erotske asocijacije i
socijalne psihologije, overene statistikom: "Najčešći razlog za
razvod su male stvari!"
Znak uzvika na kraju svakog aforizma naglašava dramatiku odnosa
među polovima, ali i dalekosežni značaj Erosa, njegovu
višestruku ulogu u životu, od porodice i svakodnevice do odnosa
prema čitavoj planeti, zavičaju svih zavičaja.
Predrasudu o dominaciji muškog pola Jovanović demantuje
suptilnim dvosložnim aforizmom, sa paradoksom kao značenjskim
obrtom: "Svi muževi traže ženu za gledanje. A dobiju za
slušanje!"
Dvodelni aforizmi su omiljena forma Jovanovićeve poetike – prva
rečenica je naoko jednostavna konstatacija, činjenički iskaz, a
druga je obrt, demanti, rastvaranje tog činjeničkog uvida kao
privida i iluzije.
Večnu čegrst muško-ženskih odnosa, dramu koja traje od
pamtiveka, njen energetski supstrat i dijapazon, zov trećeg kao
zov drugog i drukčijeg, tu večno krhku nit između vernosti i
neverstva, nit koja ume da pukne naoko iz čista mira, da izdrži
oluju a da strada od povetarca, tu večnu dramsku tenziju
suptilno dočarava Jovanovićev aforizam "Za bračni trougao još se
nije rodio Pitagora!"
Poput citiranog, mnogi Jovanovićevi aforizmi upućuju na lektiru
– kao pisac velike čitalačke kulture, Jovanović zna da moderan
čovek piše na palimpsestu, da je nikao na dugoj i bogatoj
tradiciji, da priča ne počinje sa nama već da je mi samo
nastavljamo svojim trudom i umećem. Literarne asocijacije nas
uključuju u mozaik svekolike tradicije – svi smo mi, u krajnjoj
liniji, baštinici istog sveta i usuda.
Da tzv. puna ravnopravnost polova i podela kućnih poslova može
da bude kontraproduktivna, "mač sa dve oštrice", sa neslavnim
ishodom, Jovanović nam signalizira slikovitim aforizmom, sa
kuvanjem u doslovnom i u prenosnom, psihološkom smislu: "Ne
terajte muža da kuva. Može da mu prekipi!"
Ako je u citiranom aforizmu naglasak na muškarcu kao subjektu, u
sledećem Jovanović ukazuje na prevagu žene u porodičnom
odlučivanju: "Pre braka žene se pitaju samo za jednu stvar... U
braku za sve!"
Jovanović nas upozorava da je svaka muškost koja narušava
ravnotežu polova ili zasnovana na goloj sili ili je samo
umišljenost muškarca. Muškost je vrlina samo na jedan način,
samo u oku i duši slobodne i nesputane žene. To Jovanović
sublimira sledećim aforizmom: "Najvernije ogledalo muškosti je
žena." Kao što takođe upečatljivim aforizmom ukazuje i na
moralnu krhkost lepšeg pola: "Kad je žena đavo, rogove ima muž!"
Sa prećutnom metaforom braka kao klackalice, Jovanović s
podjednakom pažnjom, naizmenično, ukazuje na slabosti i moralnu
krhkost i jednog i drugog pola, poručujući nam celinom svoje
knjige da su polovi zapravo samo polovine jednog istog bića.
Mada i fizički i psihički duet, neprestani duel dveju različitih
priroda, istovremeno je to i nad-duet i nad-duel, sinteza
dvojstva, specifičan amalgam kao jedina životodavna jedinica.
Zato naš pisac neprestano varira to psihofizičko jedinstvo i
vraća nas na samu srž koja to jedinstvo rađa i obdržava – na
magnetnu privlačnost suprotnosti. U svetlosti te matrice
značenja, Erosa kao roditelja života, i aforizme koji su naoko
dosetke na rubu trivijalnosti doživljavamo kao životne impulse i
signale, uviđamo u njima zapretane dublje i šire konotacije i
poruke. Sirenski zov ženskih čari naš pisac dočarava prizivom
umiljatog kućnog ljubimca: "Sa dobrom mačkom svaki mesec je
februar." Igru polova kao inicijalnu kapislu života, kao
conditio sine qua non opstanka, naš humorista sažima u obavezu
"Ekološki zadatak broj jedan: sačuvajmo ševu!"
Rade Jovanović je i novom knjigom iskazao svoj raskošan
aforistički talenat. Kao što je na satiričnom frontu jedan od
naših vodećih boraca protiv društvenih zala i njihovih vinovnika
– političara, isto tako je izvanredan borac i u brigadi Erosa
protiv Tanatosa. Pridružimo mu se u toj borbi svim svojim
erotskim potencijalima!
Vitomir Teofilović

_______________
Pogovor za knjigu Iz crvene banovine, Rade Jovanović
Agora, Zrenjanin - 2010; Ilustracije Nikola Otaš |