Početna Arhiva Kontakt
   

 

 


Intervju

 SATIRIČAR  BOŽO MARIĆ

OSVAJANJE VRHOVA

A nestašni aforizam neka se lomata po svijetu i osvaja vrhove,
a ako se to i desi, onda bi bio red da se i o tome obavjeste,
a oni će već umjeti da objasne u čemu je stvar, odnosno šta se krije iza toga.

Božo Marić

Božo Marić, rođen 1952. godine u Banjaluci. Diplomirao istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Objavio knjigu aforizama "Živjeće, avaj, narod" (2004).

Aforizme i epigrame objavljivao od Đevđelije pa skoro do Trsta (Danga, Osten, Pavliha, Student, NIN, Književna reč, banjalučki Glas, Književna revija, Etna...).
Zastupljen u antologijama i panoramama aforizma.

Radi kao profesor istorije u banjalučkoj Gimnaziji, a živi kao satiričar.

* * *

ETNA: Nakon promocije Vaše knjige "Živjeće, avaj, narod" izjavili ste da potreba za aforizmom kod publike postoji, ili da kažemo i dalje postoji, jer ste tu "potrebu" uočili dvadesetak godina ranije, kao pisac ali i kao urednik. Kako je sve počelo?

Marić: Sve je počelo davne 1986. kada mi je tadašnji urednik "Glasa" Miro Mlađenović "naredio" da pripremim stranicu humora i satire.

Dvije godine kasnije osnovano je Udruženje krajiških humorista i karikaturista "David Štrbac", čiji je predsednik bio Vlado Dijak. "David Štrbac" je tada okupljao najbolje humoriste, među kojima su bili Slobodan Janković, Alija Kapidžić, Mišo Vracaković, Himzo Skorupan, Nebojša Ivaštananin i Stevan Stojčić, a od mlađih Dragan Kesić i V. Denčić, dok su posebno mjesto imali karikaturisti Miro Mlađenović, Vojin Stanković i Drago Šurlan.

ETNA: Šta znači i kako izgleda biti urednik stranice humora i satire u dnevnom listu?

Marić: Znači da ti ostali tzv. dežurni urednici sjeckaju stranicu i tanje živce. Prvo ti otvaraju pisma saradnika, zatim honorišu aforizme kao rečenice novinskog teksta, ili te ne obavijeste da "tete" iz računovodstva ne šalju honorare, gle slučajnosti, baš onim saradnicima do kojih ti je najviše stalo, pa te obavijeste kako su ti na redakcijskom kolegijumu spasli glavu tako što nisu pustili izvjesnu satiričnu priču na kojoj sam insistirao, sa preporukom da se oslanjam na domaće "provijerene" autore po nacionalnom "ključu" ili nekom drugom "ključanju" našeg karakizana.

I to nije sve. "Simpatično" je kada te obavjeste da je dežurni urednik umjesto tebe pripremio stranicu, jer je bio u žurbi pred vikend (porodični ljudi - djeca, bašta, svinje), ili da zbog nove koncepcije stranu djeliš sa rebusima i križaljkama, odnosno sa susjednom stranicom - sa čituljama (kraj se već nazirao), a onda te dočekaju: ćuška sa pogledima "otkud ti ovjde?" "Nije moje da se mješam", "Zar ti nisu rekli?" da bi ti na kraju u ime novog, korjenitog patriotizma rekli da će teško biti mjesta za satiru, a ako i bude, bićeš svakako obavješten. Normalno, telefon nije nikada zazvonio, barem ne meni.

ETNA: Kako i koliko je urednički rad i angažovanje u Udruženju uticalo na Vaše stvaralaštvo?

Marić
: Posle osnivanja Udruženja krajiških humorista "David Štrbac", Vida Grandić nam je širom otvorila vrata Doma kulture za izložbe i književne večeri. Normalno da je sve ovo uticalo na mene da pišem kvalitetnije.

Međutim, uticalo je i poznanstvo sa pokojnim Radetom Petkovićem, najžešćim momkom naše aforistike. Njegova nesebična saradnja povukla je za sobom saradnju sa "Beogradskim aforističarskim krugom" (Baljak, Lazić, Čotrić, Simić, Denčić, Mihajlović...) a to je značilo imati i objavljivati najbolje što je tadašnja Jugoslavija imala.

Rođen sam pod nesrećnom zvijezdom. Petokrakom.

Narod koji ima toliko spomenika zaslužuje bolju prošlost.

Ovaj rat nije ličio na druge.
Mi nismo htjeli da ponavljamo
tuđe greške.

Mi redovno peremo ruke,
naročito poslije ručka.

Poslije izborne ćutnje
zavladala je grobna tišina.

Ovaj narod nije zaslužio ovakvu vladu, pa se ona morala silom nametnuti.

Optužbe o logorima za prinudni rad odbacujemo kao gnusne izmišljotine. Kome je tada, bilo do rada?

Doušnik je čovjek od riječi do riječi.

Dok lopovi kradu,
policija gleda svoja posla.
Pazi na ulicu.

Došli smo do samoga kraja.
Predeo nam je poznat.

Božo Marić

ETNA: Ako je publika rekla svoje, šta kaže i kako reaguje književna kritika na aforizam?

Marić: Ovdašnjim književnim svijetom vlada Nj.V. roman, kojem društvo prave debele i nakinđurene poete i vjerna a pomalo do- sadna kritika. A nestašni aforizam neka se lomata po svijetu i osvaja vrhove, a ako se to i desi, onda bi bio red da se i o tome obavjeste, a oni će već umjeti da objasne u čemu je stvar, odnosno šta se krije iza toga.

Mislim da u osnovi leži kompleks niže vrijed- nosti koja se mjeri tretiranjem velikih, veli- čanstvenih tema i grandioznih formi, po na- redbi vladajuće ideologije i estetike ili po diktatu evropske književne mode.

Sa druge strane, problem je u aforizmu - nit' manje, nit' zahtjevnije forme, a našim kriti- čarima ne pada na pamet da se zbog njega doškolavaju.

ETNA
: Sad ćemo možda malo upasti u kon- tradikciju sa prethodno rečenim, jer pomi- njete da su ove poslednje demokratske promene uticale i na reakciju naroda?

Marić: Pa narod, publika, u poslednje vrije- me počeo nešto da se meškolji, vrda i gun- đa, tako da se tu i tamo može čuti glas: "Šta hoće ti satiričari, ponestalo im inspira- cije, pa sad na jad i bjedu udarili".

Nervira me činjenica da smo se kao narod umrtvili, iscrpeli snagu, pa sad hajde da prodamo i ovo malo što je ostalo, pa onda kud koji mili moji.

ETNAŠta mislite o današnjoj satiri i kakva je njena budućnost?

Marić: O budućnosti satire ne brinem ja nego naši sve brojniji političari. Ipak, mislim da će se satira sve više usmjeravati sa političkog na socijalno i ekonomsko polje.

ETNA: Učestvovali ste na ovogodišnjem Satira festu, kakve su Vaše impresije?

Marić: Veoma sam zadovoljan. Takve manifestacije su dobre prije svega za satiričare, to je dobra prilika za razmjenu ideja (aforizama) u formalnom djelu i kasnije u neformalnom druženju, za lično upoznavanje sa nekim kolegama, koje smo upoznali smo samo kroz tekstove, a koji sada žive u drugim državama ex Jugoslavije. To je prilika i da razjmenimo knjige i ostale informacije.

ETNA
: I da pomenemo nešto što naizgled nema veze sa stvaralaštvom, ali je svakako inspirativno - planinarenje. Već nekoliko godina vodite planinarsku sekciju banjalučke Gimnazije u osvajanje manjih i većih vrhova, a pored vrhova osvojili ste i plakete?

Marić: Planinarska sekcija banjolučke Gimnazije uspješno osvaja planinarske vrhove, pješači na raznim maratonima, druži se sa planinarima ostalih zemalja i u najljepšem svijetlu predstavlja svoju školu i grad. Sekcija ima i ekološki karakter. Na svim izletima gimnazijalci se trude da ne uništavaju prirodu, jer su svjesni koliko je priroda važna u životu svakog čovjeka. Osvajanje plaketa je kao završni čin, da upotpuni sliku i motiviše na akciju, na nove pohode.

ETNA: Poruka ili preporuka za kraj: čitaocima, kolegama, političarima itd. ili svima zajedno?

Marić: Trebalo bi da imam, ali nemam pravo da savjetujem. Dakle, savjet glasi: tretiraj ali ne imenuj proleme.

Razgovor vodila:
Vesna Denčić


Karikatura - Nikola Otaš


- 8 -