Početna Arhiva Kontakt
   

 

 


Piše: Žarko Milenić

AUT CEZAR

 

Osobe:

CEZAR, 50
996, 30
1013, 30
1014
1015, 25
1016
1017
ČLANICA, 25
TAJNIK, 30
ČISTAČICA,50

Podrum. Vlažni, ispucali zidovi. Desno je stari ormar. Na sredini okrugli stol.
 

PRVI PRIZOR

996 vadi najgornju ladicu ormara. Stavlja je na stol. Vadi prvi dosje. Pregledava ga uz pomoć baterijske lampe koju drži u lijevoj ruci. Vrata se škripeći otvaraju. Proviruje 1013. Pali svjetlo. 996 se trgne. Brzo donosi ladicu do ormara. Pokušava je vratiti tamo gdje je bila. Ne uspijeva. Ladica pada na pod. Dosjei se rasipaju.

996: U pi...!
1013: Uhvatio sam lopova! Držte ga!
996 (okrene se, spazi 1013-og, s olakšanjem): A, to si ti...
1013: Da, to sam ja.
996: Što čekaš? Pomogni mi složiti ove dosjee!
1013 (prelistavajući dosje koji je ostao na stolu): Ja? To je tebi ispalo!
996: Opet zaboravljaš da se starijem članu valja obraćati s "vi"!
1013: Stariji sam ja od tebe. Čak pet mjeseci!
996: Ovdje, u društvu, stariji je onaj član čiji je broj manji!
1013: Ne moraš to stalno ponavljati kao papiga!
996: Ponavljam ti, ponavljam, a ti opet "ti" pa "ti"!... Hajde, sagni dupe i složi!
1013 podiže ladicu i vraća je na mjesto.
996: Hej, a dosjee?!
1013 opet vadi ladicu, saginje se i slaže dosjee.
996: Gledaj da ih složiš po redu!
1013 (slažući): Ovo je nabacano zbrda-zdola!
996: Nije nabacano već rasuto. Složi ih od 1 do 100.
1013: Ovdje ima i većih brojeva...
996: Dobro, dobro... Složi kako bilo. Mogao bi netko i naići.
1013 ustaje sa složenom ladicom i vraća je na mjesto.
996: Kako si ušao?
1013: Kroz vrata. Bila su otvorena.
996: Baš sam budala! Zaboravio sam ih zaključati!
1013: Zašto bi ih zaključavao? Članovi smo istog društva! Ne trebalo biti tajni među nama!
996: Ne bi trebalo osim ako se sastanu dva člana različitog statusa. Postoje redovni, dopisni i počasni članovi...
1013: A ti... Pardon... Vi ste?
996: Ja sam član predsjedništva našeg društva!
1013: Zašto ste njuškali? Poslao vas predsjednik?
996: Upravo tako!
1013: Koliko je meni poznato, ključ ove prostorije čuva predsjednik osobno i nikome ga ne daje. Čak ni članovima predsjedništva... Otkud vam ključ?
996: To je društvena tajna!
1013: Da pogađam?... Tražili ste Cezarov dosje?
Kratka stanka.
1013: I niste ga našli među prvih stotinu?
996: Zašto bi bio među prvih stotinu?
1013: Poznato mi je kako Cezar tvrdi da je broj jedan. To je nemoguće. Onda bi imao sto godina!... Svi se pitamo koji je on broj ustvari... Koliko si dosjea pregledao?
996: Samo jedan. Onda si me ti uplašio...
1013: Plaše se samo djeca. Dakle, radio si nešto zabranjeno? Nešto mimo znanja predsjednika?
996: Dobro, htio sam provjeriti je li on zaista broj jedan. Ustvrdili smo da nije. Sad možemo izaći i zaključati vrata.
1013: Nisi mi odgovorio na pitanje.
996: Koje pitanje?
1013: Odakle ti ključ?
996: Posudio mi ga predsjednik.
1013: Lažeš! Ukrao si ga. Načinio otisak u vosku. Vratio ga u Cezarov džep onako kako si ga i uzeo. Dao si napraviti duplikat! Je li tako?
Kratka stanka.
1013: Pošto nisi omiljen kod Cezara baš kao ni mi svi, našao si nekoga da ti pomogne. Koga?
Kratka stanka.
1013: Tajnika, naravno! Koga drugog!
Kratka stanka.
1013: Vas dvojica nešto imate u planu?... Što?... Urotu?
996: Zanima me Cezarov dosje...
1013: Što ima zanimljivo u njemu?
996: Ne znam. Pronaći će se.
1013: Ako ništa ne pronađete, što ćete onda uraditi?
996: Nešto ćemo već dodati. Cilj ne bira sredstvo.
1013: A cilj je?
996: Smijeniti Cezara!
1013: Ako ne pristane?
996: Cezar mora pasti!
1013: Tko bi ga naslijedio?
996: Vidjet ćemo.
1013: Tko je još u ovo umiješan osim vas dvojice?
996: Članica...
1013: Ona? Nikad ne bih pomislio!... A onaj kvartet?
996: I oni su ZA!
1013: Primate li i mene?
996: Primamo.
1013: Stojim vam na raspolaganju.
996: Onda se prihvati posla. Uzmi drugu ladicu. Ja ću nastaviti s prvom...

Vade ladice i stavljaju ih na stol. Pregledavaju. Vrata zaškripe. Trgnu se. Ulazi Članica.

ČLANICA (s vrata): Što vas dvojica radite?! Zašto je upaljeno svjetlo?!
1013 prekida posao.
996 (ne prekidajući): Vidiš i sama. Mogla si i ranije doći pa da prije završimo!
ČLANICA: Ne znam o čemu govorite!
996 (uspravlja se i predstavlja 1013-og): Ovo je broj 1031!
1013: 1013!
996 (pogledavši 1013-og): Ispričavam se! (Članici) Ovo je naš novi član!
1013 (pružajući joj ruku): Drago mi je.
ČLANICA (ne prihvaća): Ona četvorica su noviji!
996: On je novi član naše urote. Sve sam mu ispričao.
ČLANICA: Ti nisi normalan! To se ne priča svakome!
996: Ionako sve zna.
ČLANICA: Tko mu je rekao?
996: Sam je sve prozreo. Želi nam se pridružiti.
ČLANICA: O tome ne možeš ti sam odlučivati. Niti nas dvoje. To je stvar svih nas!
996: I ostali bi se sigurno složili.
ČLANICA: Otkud znaš?
996: Možda i ne bi, ali nemamo izbora! On me zatekao ovdje i vidio što radim...
ČLANICA: A ti si mu brže-bolje izlanuo i ono što nije vidio!
996: Bilo kako bilo, on je tu i sad nas je osmoro!
ČLANICA: Čak!
996: Čak.
ČLANICA (1013-om): Kako to da ste naišli baš u ovo doba? Dok je broj 996 bio tu?
1013: Stanujem u blizini, gospođo.
ČLANICA: Gospođica.
1013: U blizini stanujem, gospođice.
996: Da ne gubimo vrijeme, prihvatimo se posla! (Članici) Uzmi neku drugu ladicu!

(zamračenje)


DRUGI PRIZOR

Svi članovi, osim Cezara, stoje u krugu oko stola. 996 je okrenut licem gledalištu. Desno od njega je 1013, lijevo Članica.

996: Htio sam pisati historiju nečega. Ismijavali su me jer nisam historičar.
1013: Jesi li probao studirati historiju?
996 (prvo oklijeva): Nisam prošao na prijemnom ispitu.
Opći smijeh.
996: Odlučio sam napisati historiju nekog društva. Da bih to mogao učlanio sam se u ovo društvo.
1013: Zašto baš u ovo?
996: Ostala me nisu htjela primiti u svoje članstvo.
1013: Zašto?
996: Jer su im godišnje članarine bile previsoke. Samo sam za ovu imao dovoljno novaca.
Opći smijeh.
996: I za ovo sam jedva skupio. Prije toga sam htio osnovati društvo u kome bih bio predsjednik i jedini član. Sam sebi bih plaćao članarinu.
Opći smijeh. Pomiču se za jedno mjesto u smjeru kazaljke na satu.
ČLANICA: Htjela sam se učlaniti u muško društvo. I našla sam ga.
1013: Zašto baš u muško?
ČLANICA: Da bih bila ravnopravna s muškarcima.
1013: To me podsjetilo na priču o nekoj ljepotici koja je htjela postati budistička svećenica. Rekoše joj da bi njena ljepota samo stvarala probleme...
ČLANICA: Je li odustala od te namjere?
1013: Nije. Spalila je svoje lice glačalom i primili su je.
ČLANICA: Grozno! Ja to nikad ne bih učinila!
Pomiču se za jedno mjesto.
TAJNIK: Dok nisam bio član ovog Društva bio sam nitko i ništa. Kada sam se učlanio postao sam nečiji član. Netko i nešto. Stekao sam i titulu - član društva tog i tog! Čak sam dogurao do tajnika!
Pomiču se.
1014: Mi smo uvijek bili zajedno. Pohađali isti vrtić. Istu osnovnu školu, srednju...
1015: Poslije srednje nismo mogli naći posao. Osjećali smo se beskorisnim. Odlučili smo se bar na ovaj način aktivirati. Doprinijeti društvu...
Pomiču se.
1016: Sad nitko ne može reći da smo beskorisni! Da ne doprinosimo! Da smo zgubidani...
Pomiču se.
1017: I mi smo članovi. Možete vidjeti naše članske iskaznice!
Pomiču se.
1013: Mene je učlanio moj otac.
ČLANICA: Zašto baš u ovo društvo?
1013: Ne znam. Nisam ga pitao... Možda zato što mu je bilo najbliže... Ili zato što za druga društva nije znao!

(zamračenje)

TREĆI PRIZOR


Cezar sjedi u staroj glomaznom naslonjaču koji je postavljen na stol. Lijevo od stola stoje 996, Članica, Tajnik i 1013. Desno su 1014, 1015, 1016 i 1017.

996 (s raširenim svitkom u ruci iz kojeg čita): Imam danas izvanrednu čast - treći put u ovoj godini dodijeliti najveće priznanje našeg društva našem doživotnom predsjedniku i počasnom članu - drugu Cezaru!
Opći pljesak.
996: Vi znate tko je naš Cezar. Ali nije naodmet da i ovaj put kažemo koju riječ o životu slavnog nam Cezara... Dakle, veliki Cezar je rođen na Božić ljeta Gospodnjega...
CEZAR: Što lupetaš? Otkud Božić u ljeto?!
996: Ispričavam se, dragi naš Cezare. (nastavlja čitati) Veliki Cezar je rođen zime Gospodnje tisuću devetsto...
CEZAR: To nije bitno. Može dalje!
996: U zodijačkom znaku Lava...
CEZAR: Nije, već... Ali ne zvuči loše... A sad dosta. (zijeva) Ovako možeš do sutra. Pređi na ono glavno!
996: Koje slavni Cezare?
CEZAR: Kako koje? Pa na ono zašto ste i pozvani!
996: Aha... (pronađe to mjesto i čita) Na sjednici od...
CEZAR: Zaobiđi!
996 (nakon što je umotao svitak): Predsjedništvo je donijelo odluku da se velikom Cezaru za izuzetne rezultate dodijeli lovorov vijenac!
Pljesak.
996: Po osobnoj želji velikog Cezara priznanje će uručiti naša Članica!
Članica prilazi stolu s lovorovim vijence, na pladnju od kartona. Cezar rukom daje znak kao da je odguruje. Članica i ostali su zbunjeni.
996: Veliki Cezar je odbio!
Pljesak. Članica se odmiče nekoliko koraka unazad. Gleda upitno Cezara. Cezar kimne glavom. Članica kreće naprijed. Zaustavlja se uz sami stol. Pruža Cezaru pladanj. Cezar ponavlja istu kretnju.
996: Veliki Cezar je i drugi put odbio!
Pljesak. Članica i Cezar ponavljaju iste kretnje.
996: Slavite našeg Cezara koji je i treći put odbio!
Pljesak.

Članica opet prilazi stolu. Pruža Cezaru pladanj. Cezar lakomo zgrabi vijenac i stavi ga na glavu.
Pladanj pada na pod. Cezar ustaje, silazi sa stola i strastveno ljubi Članicu koja se otima. Cezar je pušta. Pljesak.


CEZAR: Sad idem gore na zakusku. (ustaje, izlazi, čuje se kako zaključava vrata)
Članovi se nijemo gledaju.

1014: Tri puta je odbio.
996: Kao pravi Cezar!
1015: Ali je četvrti put objeručke prihvatio!
1016: Znam ja te trikove!
1017 (996-om): Je li tako i pravi i Cezar uradio?
996: Nije... Ustvari jest... Nisam siguran... Možda je tri puta odbio odjednom ili je odbio u tri navrata...
TAJNIK: Ti si historičar. To bi trebao znati!
ČLANICA (996-om): Kako napreduje biografija?
996: Čija? Ovog ili onog Cezara?
ČLANICA: Zar pišeš obje istovremeno?
996: Pišem samo jednu. Biografiju koja bi zadovoljila i ovog i onog!
1013: Znači pišeš biografiju Gaja Julija Cezara?
ČLANICA: Ali pravi Cezar je mrtav. Ubijen!
TAJNIK: I ovog ćemo!
ČLANICA: Tiše. Gore je. Može nas čuti.
1014: Zar nije bilo novaca da se svi pogostimo, a ne samo on?
1015: Još moramo čekati da sve ono poždere!
1016: Koje slavlje kad se samo on gosti!
1017: Da nije bio onoliko gladan još bismo mu i hagiografiju morali slušati!
1014: A što ti je to?
1015: Život sveca.
1016: Kojeg li sveca!
1017: Svetog vraga!
TAJNIK: Kad vas već zanima, reći ću vam. Bilo je za sve. Bila bi to skromna zakuska. Sad je ispala neskromna!
1014: On se ponaša kao da je jedini član našeg društva!
1015: A mi ovdje skapavamo od gladi!
1016: Dok on gore ždere! Ni kost da nam baci!
1017: Da sam znao da ću gladovati, nikad se ne bih učlanio u ovo društvo!
TAJNIK: Ja sam mislio da kupujem za sve.
ČLANICA: Opet!
TAJNIK: Sav novac sam podigao!
ČLANICA: Opet!
TAJNIK: Sad nam je saldo - nula!
ČLANICA: Opet!
996 (Tajniku): Odakle nam novac za zakusku?
TAJNIK: Od novih članarina.
ČLANICA: Opet!
1014: Naše članarine!
1015: Platit će nam za to!
1016: Čime kad je potrošio?
1015: Baš me briga. Hoću svoj novac nazad!
TAJNIK: Pitam se kako će namaći novac za iduću lovorijadu!
ČLANICA: Opet od naših članarina!
TAJNIK: Tko je lud da se učlani u ovakvo društvo!
ČLANICA: Stari odlaze, novi dolaze!
1013: Zar nas nema više od osmoro?
996: Sedam članova i jedan član predsjedništva - ja.
TAJNIK: Ne računajući Cezara.
1013 (996-om): Dakle, ti si predsjedništvo. Ti si mu dodijelio lovorov vijenac!
996: Morao sam. On je tako odlučio!
1013: A što bi bilo da nisi?
996: Bilo bi strašno!
1013: Što?
Kratka stanka.
1013: Bojiš ga se?
996: Puno!
Vrata zaškripe.
1014: Evo ga!
1015: Jebi ga!
1016: Evo ga, jebi ga!
1017: Jebi ga ti!
Cezar ulazi. Zijeva.
CEZAR: Prije no što se raziđemo, imam prijedlog...
996: Usvaja se jednoglasno! Predsjedništvo ga je već usvojilo!
CEZAR: Mijenjam tajnika.
TAJNIK: Zašto?
CEZAR: Nije odgovarajući.
996 (Cezaru): Zna li strojopis?
TAJNIK: Znam!
996: Zna li stenografiju?
TAJNIK: Znam!
996: Je li završio ekonomsku školu?
TAJNIK: Višu!
996: Što onda nije u redu?
CEZAR: Ništa nije u redu. Trebam tajnicu i gotovo!
ČLANICA: Tajnicu?!
996: Samo vi izaberite, druže Cezare!
CEZAR: Nema se tu što birati. (uhvati Članicu za ruku, ona se pokušava otrgnuti, Cezar je vuče za sobom) Izađite svi da mogu zaključati vrata!
ČLANICA (dok je Cezar vuče): Ja ne znam strojopis! Ni stenografiju!... Završila sam samo osnovnu školu!... I to dovoljnim uspjehom!... Ako je to uspjeh!...

Svi izlaze osim Cezara i Članice koji stoje kraj vrata. Izlaze i njih dvoje. Dok vrata škripe i čuje se okretaj ključa, Članica ponavlja zadnji monolog.

(zamračenje)

ČETVRTI PRIZOR


Svi osim Cezara preturaju po dosjeima na stolu. Na zidu visi nevješto izrađen crtež Cezara s lovorova vijenca na glavi. Članovi gledaju sliku.

1014: Što ga naslika, serem mu se na posao!
1015: Nova slika, novi vijenac.
1016: Skinuo dva, a stavio tri.
1017: Kao Brežnjev. Dao da mu tiskaju treće izdanje sabranih djela samo zato da bi se na fotografiji vidjelo da je dobio i treći put Orden narodnog heroja!
1014: Ako je dobio tri vijenca, zašto nosi samo jedan?
1015: Budalo, tko još nosi na glavi tri vijenca?!
1016: Ni pravi Cezar nije nosio više od jednog!
1017: Nije on ni dobio tri već samo jedan vijenac. Tri puta gledamo kako mu dajemo isti vijenac!
996: Dosta blebetanja! Nismo zato došli. I to noću!
Stanka.
1013: Ovo je krajnji bezobrazluk! Što on misli? Da je ona njegovo vlasništvo!
996: Svi smo mi njegovo vlasništvo.
TAJNIK: Ja više nisam!
996 (četvorici): Što je? Ima li ili nema?
1014: Nema.
1015: Kao da ga nikad nije ni bilo.
1016: Mora da ga je sklonio.
1017: Ali zašto?
TAJNIK: Ako ga nikada nije ni bilo, onda se nikada nije učlanio u naše društvo. Nije naš član!
996: Nemoguće. Bit će da ga je sakrio. Kad sam ga zamolio za njegov dosje radi pisanja biografije, rekao je da mi ne treba. Da pišem po ugledu na onog drugog Cezara.
TAJNIK: Bit će da je sam sakrio svoj dosje. Zašto? Što u njemu ima da drugi ne smiju znati?
1013: Nedostaju i drugi dosjei. Priličan broj. Tko su ti ljudi?
996: Nije važno. Njih više nema u društvu.
1013: Mogli bismo ih potražiti. Da dobijemo neke podatke...
996: Baš me briga za strance!
TAJNIK: Nisu to stranci. Bili su naši članovi.
996: Bili su. Više nisu.
1013: Da ih on nije izbacio?
996: Zašto bi ih izbacio ako su plaćali članarinu?
1013: Koju on ne plaća! (Kratka stanka) Tko zna jesu li i živi!
TAJNIK: Mene više brine jedan drugi dosje...
996: Ako ovdje nema njegovog dosjea, to ne znači da ne plaća članarinu!
1013: Čijeg?
TAJNIK: Jednog člana koji je još uvijek tu. Broja 1013!
1013 (trgne se, zbunjen je): Nemoguće! Tko je pretraživao zadnju ladicu?
TAJNIK: Ja... Ovdje su dosjei broja 1012 i ove četvorice (baci pogleda na četvorku). Tvog nema!
1013: Kako nema? Mora biti! Pretražite ponovo!
996: Ne deri se. Čut će te on. Tko zna spava li.
Četvorka vraća ladice u ormar.
996: Što će biti s njom?
TAJNIK: Što će biti, već je bilo. Žao mi je.
996: Možda to i nije tako loše...
TAJNIK: Što?
996: ... što je s Cezarom. Kasnije će nam dati informacije...
TAJNIK: Kakve?
996: ... o Cezaru. Koja mu je slaba točka.
TAJNIK: I što onda?
996: Kako što? Aut, Cezar! Van iz društva!
TAJNIK: Kad bi to tako lako bilo!... I ja sam bio s njim. I ja ti mogu dati informacije. Želiš li ih čuti?
Kratka stanka.
TAJNIK: Nema ih. Cezar nema slabih točaka. Nikad ga nećemo ukloniti iz društva!

(zamračenje)

PETI PRIZOR


1013 pregledava dosjee iz jedne ladice na stolu baterijskom lampom.
Vrata zaškripe. Svjetlo se pali. 1013 se trgne. Uplašen, gleda u vrata. Ulazi Članica.


1013: O, to si ti!
ČLANICA: A koga si drugog očekivao? Cezara?
1013 joj priđe bliže. Ona se odmače.
1013: Kako si uspjela pobjeći?
ČLANICA: Što te briga!... Ali ću otići prije no što mu uspiješ dojaviti!
1013: Kome? Što?
ČLANICA: Ne pravi se lud! Cezaru, naravno... Gdje sam!... Reci mu da me nikad neće pronaći! (zajeca) Razumiješ? Nikad!
1013: Zašto bih ja to govorio Cezaru? Ja s njim ne govorim. Ja ga mrzim kao i vi svi!
ČLANICA: Lažeš, uhodo!... Misliš da ne znam... Znam ja sve! Od početka!
1013: Što znaš?
ČLANICA: 996 je zaključavao vrata za sobom. Uvijek je bio oprezan. Znao je da Tajnik i ja imamo ključeve ove prostorije... I ti ih imaš. I to ne duplikat već original. Posudio ti ga Cezar!
Kratka stanka.
ČLANICA: Lagao si da stanuješ u blizini... Ili si stvarno u blizini?... Po zadatku... Stanuješ s Cezarom. Spavaš s Cezarom. Ti si Cezarov ljubavnik!... Bio si to prije mene!... Sad si ljubomoran!
Kratka stanka.
ČLANICA: I što sada hoćeš? Sad kad Cezar sve zna? Sad će nas smaknuti!... Ali ja ću svima reći!
Kratka stanka.
ČLANICA: A što sad tražiš?
1013: Moj dosje. Cezar ga je uklonio.
ČLANICA: Što će ti tvoj dosje? On ga zna napamet!
1013: Ne znam. Nije ovdje.
ČLANICA: Ti si ga sam uklonio! Da ga ne pronađemo!
1013: Ako sam ga uklonio, zašto bih ga sad tražio?
ČLANICA: Tko zna čiji dosje ti tražiš. Možda moj?
1013: Nema ni tvoga!
ČLANICA: Kako nema? Bio je tu!
1013: Ni Tajnikovog, ni broja 996, ni dosjea četvorke... Svi smo ispisani. Otpisani!

(zamračenje)

ŠESTI PRIZOR


Cezar sjedi u naslonjaču. Ulaze svi članovi osim Članice.

Svi: Ave, Cezar!
Cezar kimne glavom, promatra ih postrojene oko stola.
CEZAR: Kako vidim, niste na okupu.
996: Jesmo.
CEZAR: Kako vidim, odnosno ne vidim, nedostaje jedan član.
996: Koji?
CEZAR: Kako vidim, odnosno je ne vidim, nedostaje Članica...
996: Mislite na tajnicu?
CEZAR: Naravno da mislim na tajničicu. Gdje je?
996: Zar nije s vama?
CEZAR: Kako vidim, odnosno je ne vidim, nije. Da je sa mnom, vidjeli biste je i vi, a ja sad ne bih pitao gdje je ona!... Dakle, gdje je moja tajnica?
996: Ne znam.
TAJNIK: Ni ja.
Četvorka: Ni mi, također!
CEZAR: Nitko ništa ne zna, a nje nema pa nema. Gdje ste je sakrili?
996: Zašto bismo je sakrili, veliki Cezare?
CEZAR: Otkud ja znam zašto! Svašta vama može pasti na pamet! Vi ste svi ludi. Da ste pametni, ne biste se učlanili u ovo društvo!
996: Tako je, umni Cezare!
CEZAR: Zaveži!... A sad da ne gubimo vrijeme. Dok je ne uhvatim, poslužit ću se ponovo mojim starim Tajnikom... I da znate, neće mi pobjeći. Svezat ću ga i držati zatvorenog. Na vodi. I kruhu, ako ga bude bilo.
TAJNIK: Neću!
Svi gledaju Tajnika začuđeno.
CEZAR: Što si rekao?!
TAJNIK: Rekao sam ono što sam rekao.
CEZAR: Ponovi!
TAJNIK: Neću.
CEZAR: Da li nećeš ponoviti ono što si rekao ili stvarno nećeš?
TAJNIK: Neću.
CEZAR (plješće): Bravo! Bravissimo! Bravurozno!... Jedan od šestorice! Jedan među kukavicama!... A, ne. I ona je hrabra. Ona je pobjegla... Je li to hrabrost? (Tajniku) Hoćeš li i ti pobjeći?
TAJNIK: Hoću.
CEZAR: Tako je već bolje. To je napredak! S papagajskoj "neću" na hrabro "hoću"!... Dobro, da ne duljimo. (Tajniku) Idemo. Znaš što te čeka.
TAJNIK: Znam.
CEZAR: Daj mi ruku.
TAJNIK: Neću.
CEZAR: Opet!... Da nisi bolestan?
TAJNIK: Nisam.
CEZAR: Onda što čekaš?
TAJNIK: Ne znam.
Cezar ga pomilova po obrazu.
CEZAR: Zaista nećeš? Sve bi bilo kao nekad. Obećavam ti...
TAJNIK: Neću.
996: Ja hoću!
CEZAR: Što ti hoćeš?
996: Da idem... S vama, voljeni Cezare.
CEZAR: Što ćeš mi ti? Tebe nisam molio. Cezar moli koga moli. Cezar ne voli moliti! (ostalima) A vi? Molite li se vi?
Svi osim 1013-og i Tajnika: Molimo se!
CEZAR: Kome?
Isti: Bogu... Cezaru!
CEZAR: Onda se molite i dalje. Dobro je to...
Tajnik se sagnuo licem do zemlje kao da se moli.
CEZAR (zijeva): Umoran sam. Idem spavati... Ne zaboravite zaključati vrata za sobom.
Izlazi. Tajnik je i dalje sagnut. Vrata zaškripe.
996: Kako zna da imamo ključ?
1014: Možda ne zna.
1015: Posenilio je.
1016: Nije ni čudo.
1017: On je broj jedan!

(zamračenje)

SEDMI PRIZOR


Isti kao i u šestom prizoru. Tajnik i dalje kleči.

996: Situacija je sve gora. Ovako se više ne može. Nešto se mora promijeniti.
1013: Postoji samo jedno rješenje. Aut, Cezar! Ili Cezara ili ništa!
Promatraju Tajnika.
996: Ostao je ovakav od sinoć. Što da radimo s njim?... Ne znam ni kako se zove. Njegovog dosjea nema. Ne znam gdje stanuje...
1013: Pokušajmo ga podići. Negdje ga moramo postaviti.
TAJNIK:

Tek prođe jedna noć
kako ne poslušah Cezara.
O, bogovi moćni!
Sad molim sam,
proklet i ostavljen.
Zlohuda sudba me čeka!

1013: On je lud!
996: Može biti.
1014: I to samo zato...
1015:... što je onom gadu...
1015:... u oči rekao...
1017:... neću!
1013: Stavimo ga u naslonjač.
996: Nipošto! To bi bilo svetogrđe!
1013: Nisam znao da Cezar ima svetu guzicu!... Hajde, momci. Jedan za lijevu, drugi za desnu ruku. Treći za desnu, četvrti za lijevu nogu!
Četvorica ga poslušaše i posadiše Tajnika u naslonjač.
996: Što ćemo sad kad on vidi? Teško nama!
1013: Ništa. Sad će i on morati stajati kao i mi!
996: Ja s tim nemam veze! Nemojte slučajno mene pred njim spominjati!
1013: Znači odustaješ od svega?
996: To nisam rekao.
1013: Onda idemo dalje. Cezara smo praktično skinuli s prijestolja. Još ga samo treba pravno ukloniti!
996: Kako pravno? On je doživotni predsjednik!
1013: Treba mu oduzeti taj status.
996: To je nemoguće!
1013: Pogledat ćemo u statut društva. Tamo sigurno piše...
996: Gdje ti je statut? Ja ga nikad nisam ni vidio, a kamoli pročitao!
1013: Znači gad je i statut uklonio. Kao i naše dosjee... Netko je statut morao pročitati!
996: Pročitao ga je Tajnik. Ali kakva korist! Ne vrijedi ni da ga je naučio napamet!
1013: Napisat ćemo novi.
996: I da ga napišemo, tko će ga verificirati? Cezar sigurno neće!
1013: Moramo izabrati novog predsjednika. Održati skupštinu društva...
996: Otkako je Cezar predsjednik, niti jedna nije održana!
1013: To znači da je Cezaru odavno istekao mandat. Treba se samo dogovoriti tko će biti novi predsjednik.
996: Ja neću!
1013: A ja baš mislio tebe predložiti!
996: Neću dok je Cezar živ!
1013: A kad ne bude živ? Hoćeš li onda pristati?
996: Hoću.
1013: Onda ga samo treba ubiti!
996: Cezara nitko ne može ubiti. Cezar je besmrtan! Cezar je ispred Krista! Cezar je broj jedan!

(zamračenje)

OSMI PRIZOR


1013 stoji na stolu uz naslonjač u kojem sjedi Tajnik. Ostali su članovi, osim Cezara, oko stola.

1013: Bit će lakše nego djetetu ukrasti karamelu! Kad Cezar dođe, skočit ćemo svi na njega. Nas je šest... Možda i sedam, a on sam... Nema izgleda!
Četvorica: Tako je!
1013 (1014-om): Ti ćeš mu držati lijevu ruku.
1014 kimne glavom.
1013 (1015-om): A ti desnu.
1015: Mogu li ja lijevu?
1014: Ne može!
1013: Zašto?
1015: Cezarova desna ruka je jača, a ja slabiji od njega! (upre prstom u 1014-og).
1013: Možeš.
1014: Ne može!
1013: Dogovorite se sami koju ćete ruku uzeti. Meni je svejedno... (1016-om) A ti ćeš mu držati lijevu nogu.
1016 kimne glavom.
1013 (1017-om): A ti desnu.
1017: Malo sutra!
1013: Dogovorite se sami!
1017: Ja neću nogu. Hoću ruku, i to lijevu!
1014: Ja sam lijevu već rezervirao!
1013: Bacajte kocku!
Svađa. Zatim tučnjava.
1013: Eto s kim ja dižem revoluciju!
996 (1013-om): Vidim da ste se dogovorili za držanje. A tko će ga...?
1013: Što?
996 pokaže rukom na vrat.
1013: Ja sam mislio da ste vi za to najpogodniji.
996: Ja? Zašto baš ja?
1013: Vi ste najstariji član.
996: Ja? Vi ste stariji od mene. Najmanje šest mjeseci!
1013: Samo pet... Ali mlađi sam član od vas. Vi ste se prije učlanili. Manji sam broj. Zato vam se i obraćam s "vi"!
996: Nemojte, molim vas!
1013: Vi ste član predsjedništva.
996: Predsjedništvo više ne postoji.
1013: Postoji dok postoji i jedan član!
996: Jedan ko nijedan!
1013: Znači, nećete?
Kratka stanka.
1013: Kukavica ste!
Kratka stanka.
1013: Sad je vrijeme da budete junak!
996: Vi ste oduvijek bili hrabri. Budite to i sada!
1013: Ako vi to učinite, ući ćete u historiju. Samo vi!
996: Što mi to vrijedi kada neću biti živ!
1013: Bit ćete besmrtni!
996: Hvala, ostavljam to vama. I vašim hrabrim pomagačima.
Četvorica leže bez svijesti.
1013 (gleda ih): Osvijestit će se.
Stanka.
1013: Dobro, ja ću to učiniti. Ali i vi ga morate za nešto držati.
996: Držat ću ga za uho.
1013 (smijeh): Lijevo ili desno?
996: Može i za oba ako treba. Kad god su moji klali svinje uvijek sam ih držao za uši!

(zamračenje)

DEVETI PRIZOR


996 okreće ručnu brusilicu na stolu do Tajnika u naslonjaču. 1013 oštri nož. Često prekida kako bi isprobao oštrinu na dlakama nadlanice.

TAJNIK:

Cezar spava u oblacima,
a štakori riju u podrumu.
Cezar je Cezar, a štakori su štakori
od postanka do nestanka.
Djeca se igraju revolucije,
a je li Cezar dizao?
Nije. Cezar je otac ovoga društva
i sve dok postoji Cezar
postojat će i ovo društvo, ako on to bude htio.

996: Je li konačno oštar?
1013: Nije. Okreći dalje.
996: Ne mogu više. Boli me ruka! Zašto me netko od ove četvorice ne zamijeni?
1013: Ti si izabrao uši. To je najlakše. Oni moraju čuvati snagu za ruke i noge!
996: Je li sada oštar?
1013: Nije. Kad budem mogao skidati dlake, znat ću da je dobro naoštren!
996: Kao da ćeš ga brijati a ne samo rezati uši i ...!
1013: Mogao bih usput i uši. Ali bojim se da bih ti pritom odrezao prste!
996: Čemu ovo oštrenje? Mogao si nabaviti najobičniju britvu!
1013: Imam samo žilete. Od njih, priznat ćeš, nikakve koristi!
Kucanje na vrata. Prestaju oštriti. Gledaju u vrata. Vrata zaškripe i otvore se. Ulazi Cezar.
CEZAR: Ave, momci!
Svi osim Tajnika i 1013: Ave, Caesar!
CEZAR: A gdje vam je ono drugo? Morituri te salutant?... Ili sam ja to trebao reći?
Kratka stanka.
CEZAR: Što to radite, ako smijem pitati?... Gdje je svinja?... Na što ste se naoštrili?... Na zeca? U šumi?
Kratka stanka.
CEZAR: A ostalo? Korito? Vješalice? Vatra?
Kratka stanka.
Cezar prilazi 1013-om koji nijemo drži nož.

CEZAR (pokazuje na nož): Dopuštaš?
1013 mu pruža nož. Cezar ga uzme i isproba oštrinu na nadlanici.
CEZAR: Ko britva! Ne morate ga više oštriti!
Kratka stanka.
CEZAR: Vi se namjeravate gostiti, a mene ne zovete. Svoga predsjednika! Iza mojih leđa! Pa to nema smisla!
996: Ja sam rekao da vas pozovu, a oni...
CEZAR: A zašto da me zovu? Da bi me mogao povući za uši?
996 ga zaprepašteno pogleda.
CEZAR: I zidovi imaju uši, dragi moj! A te uši nije tako lako odrezati!... Na što ti ja ličim? Na Van Gogha?
996: To... to... Ja to, druže Cezare, nisam rekao!
CEZAR: Nisi, ali si predložio da mi se odsijeku uši. Da ne čujem što pričate kad me nema!
Kratka stanka.
CEZAR: Daj mi ključ.
996: Koji ključ, druže Cezare?
CEZAR: Ne pravi se lud! Ključ od ove društvene prostorije!
996 vadi ključ iz džepa i daje ga Cezaru.
CEZAR: A sad ostali.
1013 predaje ključ.
996 (1013-om): Odakle tebi ključ?
CEZAR: On je bio moj uhoda, glupane!... Bio, ali sada više nije... Otkazao mi poslušnost. Kao i onaj tamo luđak! (pokazuje na Tajnika)
TAJNIK:

Jednom kad budem prah
sjetit ćeš se, Cezare
praha koji si gazio
i koji ćeš gaziti.
Sve nas neka raznese vjetar.
Budi kamen vječan, sam.
Zaboravi nas, bijedne,
koji ćemo skončati
na smetlištu historije.

1014: Mi smo uvučeni u ovu prljavu igru.
1015: Ni na kraj pameti mi nije da koljemo zeca.
1016: Ni svinju.
1017: A kamoli našeg druga Cezara!
CEZAR: Dobro, vjerujem vam. Uzmite ključ od ovog idiota.
1014 vadi ključ iz Tajnikovog džepa.
CEZAR: A sad ga izbacite iz mog naslonjača!
Poslušaše. Vuku Tajnika svaki za po jednu ruku i nogu. Ali on se ne miče.
CEZAR: Što je? Ne ide?
Četvorica: Ne da se, snažni Cezare! Kao da je srastao guzicom za naslonjač!
CEZAR: Onda ga izbacite zajedno s naslonjačem. Ionako je sav raskliman.
Četvorica: Kamo da ga izbacimo?
CEZAR: Na smeće... Ne zaboravite i stol!

(zamračenje)

DESETI PRIZOR


Na zidu umjesto Cezarove slike visi crtež koji dočarava prozor s rešetkama. Na podu sjede okrenuti leđima 1013 i 996. 996 gleda u vrata, dok na drugom kraju 1013 gleda u ispražnjen ormar.
Cezara unose 1014, 1015, 1016 i 1017 na bolničkim nosilima. On pljesne rukama i oni ga spuštaju na sredinu scene.


CEZAR (ustane): Ave, zatvorenici!
996 (ustane): Ave, Caesar! Morituri te salutant!
CEZAR: To mi se sviđa...
Kratka stanka.
CEZAR: Niste baš oduševljeni... Izgleda da vam i nije baš najbolje?... Ja vas ne mogu razumjeti. Nikad nisam bio u zatvoru! (smijeh) Kažu da je i zatvor za ljude. Da nije čovjek tko nije bio zatvoren. Zar ja nisam čovjek?
Kratka stanka.
CEZAR: Ne smijete se?... Pokušat ću vas nasmijati... Neki naš znanstvenik, mislim kemičar, otišao na praksu u Rusiju. Ne znam u koji grad. Valjda u Moskvu. Sad ne znam je li to bio neki seminar ili vježba... Nije važno... Dakle, tamo su nešto eksperimentirali... U jednom trenutku naš čovo koji odlično govori ruski izgovori riječ člen. Imao je na umu nekog člana iz Mendeljevljevog periodnog sustava elemenata... Svi prisutni Rusi prasnuše u smijeh!...
Kratka stanka.
CEZAR: Zašto, pitate se vi... U ruskom jeziku riječ člen znači član. Ali u ruskom žargonu znači član našeg tijela. Jedan član našeg muškog tijela... Što mislite koji? (grohotan smijeh)
Kratka stanka.

CEZAR: Pogodili ste! (smijeh)
1013 ga namršteno gleda.

CEZAR: Nije vam smiješno?
996 se pokušava nasmijati.
CEZAR: To je već malo bolje.
Kratka stanka.
CEZAR: A sad poslušajte ovo.... Neki naš znanstvenik, mislim fizičar, otišao na praksu u Ameriku. Ne znam u koji grad. Valjda u New York. Sad ne znam je li to bio neki seminar ili vježba... Nije važno... Dakle, tamo su nešto eksperimentirali... U jednom trenutku naš čovo, koji odlično govori engleski, izgovori riječ member. Imao je na umu nekog člana iz Mendeljevljevog periodnog sustava elemenata... Svi prisutni Amerikanci prasnuše u smijeh!...
Kratka stanka.
CEZAR: Zašto, pitate se vi... U engleskom jeziku riječ member znači član. Ali u američkom slengu znači član našeg tijela. Jedan član našeg muškog tijela... Što mislite koji? (grohotan smijeh)
Kratka stanka.

CEZAR: Ni to vam nije smiješno?...
996: Ja ne znam koji je član u pitanju, duhoviti Cezare.
CEZAR: Uvijek si bio budala!
Kratka stanka.
Cezar legne u nosila.
Četvorica nose Cezara prema vratima. Prije no što su stigli do vrata, Cezar pljesne. Nosači stanu.

CEZAR: Momci, recite mi zašto me nosite. Do nedavno ste htjeli pomoći mom ubojici!
1014: Vi nam, bogati, Cezare, bacate mrvice s vaše trpeze!
1015: Nisu to mrvice već mrve!
1016: Nisu to mrve već mrvetine!
1017: Dok ih ima, tu smo!

Cezar pljesne. Izlaze. Vrata zaškripe. Okretaj ključa u bravi.

(zamračenje)

JEDANAESTI PRIZOR


Četvorica donose Cezara. Spuštaju nosila. U Cezarovom krilu je magnetofon. Cezar ustaje. 996 stoji. 1013 sjedi i gleda u ormar.

996: Ave, Caesar! Morituri te salutant!
CEZAR: Bravo! U pravo vrijeme i na pravom mjestu!
Cezar odlazi do ormara. Promatra 1013-og koji i dalje bulji u ormar.
Cezar pljesne. 1014 odlazi do vrata. 1015 stane ispred slike s rešetkama. 1016 stane naspram 1015-og okrenut leđima gledalištu. 1017 stane uz ormar nasuprot Cezaru. Sva četvorica promatraju 996-og koji stoji u sredini.

1014: Ja sam sudac slavnog Cezarovog suda! (nakloni se)
1015: A ja tužitelj! (nakloni se)
1016: Ja, branitelj! (nakloni se)
1017: Porota! (nakloni se)
1014: Vi ste, broju 996, optuženi za pokušaj atentata na druga Cezara!
996 (drhtećim glasom): To mora da je neka zabuna! (pokazuje rukom na 1013-og) To je on htio učiniti! I učinio bi da mene nije bilo!
1015 odlazi do Cezara koji mu predaje magnetofon. 1015 se vraća na svoje mjesto. Uključuje magnetofon.
Glas 996-og: To nisam rekao.
1015 isključi magnetofon.
1015: To je vaš glas, zar ne?
996: Glas je moj. A gdje je glas kolovođe? (pokazuje na 1013-og) Zašto ne sudite njemu?
1014: Možda drugi put. Sada sudimo vama!
996: To je nepravda!
1014: Cezar zna samo za pravdu!
1015 uključuje magnetofon.
Glas 996-og: Hoću!
1015: Je li to vaš glas?
996: Jeste.
1013: Jeste li svjesni svoje krivice?
996: Nijedan sud me ne može osuditi za iskaze "To nisam rekao" i "Hoću"... U tome nema ništa kompromitirajuće. Zašto niste snimili i pitanja? To su samo bezazleni odgovori na otrovna pitanja broja 1013!
1015: Upravo vaše "hoću" vas tereti jer je to odgovor na pitanje: "Da li biste htjeli biti predsjednik društva ako Cezar ne bi bio živ?"! Onaj koji je postavio vama takvo pitanje nije izrazio takvu želju... Dakle poričete li da ste željeli Cezarovu smrt? Da ste željeli biti novi predsjednik? Da ste rekli "Hoću"?
996: To sam rekao. Ali sam poslije dodao da je Cezar besmrtan. Prema tome, ja ne mogu biti Cezarov nasljednik! To nitko ne može biti. Cezar je zadnji Adam!
1015: Ali vi bi voljeli biti predsjednik kad Cezar ne bi bio predsjednik! Predsjednik umjesto predsjednika!
996: Cezar je naš počasni i doživotni predsjednik!
1015: Ali pretpostavimo da ga netko smijeni. Vi bi onda kao član predsjedništva društva bili jedini kandidat za novog predsjednika. Poslije Cezara vi ste i najstariji član!
996: Cezar je nezamjenjiv!
1015: Ali svi ne misle tako.
996: Osudimo one koji misle drugačije!
1015: Svima ne možemo suditi.
996 (upre prstom u 1013-og): Pobunjenicima možemo!
1015: Zašto ste sudjelovali u uroti protiv Cezara?
996: Nisam.
1015 pritisne magnetofon.
Glas broja 996: "To nisam rekao".
1015: Rekli ste da ne odustajete od sudjelovanja u uroti protiv Cezara!
996: To nisam rekao.
1015 pritisne ponovo. Isti glas i ista rečenica.
1015: Zar tvrdite da ovo nije vaš glas?
996: Glas je moj ali kao što ste čuli ja nisam rekao da ću sudjelovati u uroti. Rekao sam - "To nisam rekao".
1015: Što niste rekli? Da niste rekli da nećete sudjelovati u uroti, odnosno da ćete odustati od urote? Dakle, rekli ste ovo!
Pritisne.
Glas 996-og: Hoću!
996: Kad sam rekao da "nisam rekao" znači da nisam rekao ništa. Ni da ni ne.
1015: Znači da vas nije zanimalo što će biti s Cezarom?
996: To nisam rekao.
1015: A što ste rekli?
996: Da je Cezar besmrtan. Ja ću umrijeti sutra, vi prekosutra, a Cezar - nikad!
1015: To ste već rekli... Vi, dakle, poričete sudjelovanje u uroti?
996: Poričem.
1015: Ako volite Cezara zašto niste spriječili urotu?
996: Nije bilo potrebno. Cezara nitko ne može ubiti. Može se samo pokušati...
1015: I pokušaj ubojstva se kažnjava. Zašto niste spriječili pokušaj ubojstva? Zašto niste javili Cezaru?
996: Nije bilo potrebno.
1015: Zašto?
996: Cezar je znao što će se dogoditi. On sve čuje i sve vidi!
1015: To je točno. Ali Cezaru bi ipak bilo drago da ste mu javili. Time bi dokazali svoju lojalnost... Ovako ste ga iznevjerili!
Kratka stanka.
1015 pritisne dugme.

Glas 996-og: Držat ću ga za uho.
1015: Vidimo da ste pristali sudjelovati u ubojstvu druga Cezara. Pomoći njegovim ubojicama!
996: Ja sam odbio ubiti diva Cezara!
1015: Ali ste ga htjeli držati za uši!
996: Za nešto sam morao.
1015: Zašto ste morali?
996: Jer smo se tako dogovorili.
1015: Tko se dogovorio?
996: Svi članovi. Što većina odluči mora se uraditi.
1015: Predsjedništvo donosi odluke u društvu. Dakle, samo vi.
996: Predsjedništvo biraju svi članovi. Ono je podređeno cjelokupnom članstvu.
1015: Ali Predsjedništvo ne mora donositi zločinačke odluke!
996: Ja sam znao da će se to završiti neuspjehom. Protiv Cezara se ne može boriti. Niti pravno ni oružjem!
1015 pritiska dugme.
Glas 996-og: Je li konačno oštro?
1015: Nestrpljivi ste da se nož što prije naoštri. Da se što prije Cezaru prereže grkljan!
996: To je bilo moje zavitlavanje broja 1013. Znao sam da to ništa ne vrijedi. Cezar je kao puž koji hoda po oštrici brijača neozlijeđen. Cezar je fakir koji spava na bodljama!
1015: Okretali ste brusilo!
996: Natjerali su me! Jeste li to snimili?
1015: Nemam više pitanja.
1014: Dobro. A sad riječ ima branitelj!
1016 (uz naklon): Slavni sude. Za razliku od mog kolege tužitelja, nemam nikakve materijalne dokaze, te ne mogu pravovaljano braniti moga klijenta... Stoga molim slavni sud da ga oslobodi optužbe ako nije kriv ili, ako je kriv, osudi na blagu kaznu, a možda i na najstrožiju ako smatra da je moj klijent to zaslužio.
996: Kako to? A gdje je ostali dio vrpce? Gdje je ono sve što sam govorio o Cezaru?... Ne može to tako! Tužitelju su dali magnetofon, a branitelju nisu!... Kakav je ovo sud?!
1014 (lupi čekićem o stol): Mir u sudnici!... Dužnost mi je objasniti optuženom stanje stvari... Drug Cezar je prisluškivao razgovor optuženog. Ali moram reći da je njegov magnetofon podešen da snima samo ono loše što se govori o Cezaru!
996: Ako već ne snima magnetofon, snimate vi.
1014: Ja? Ne razumijem. Koji to mi?
996: Vi, svjedoci.
1014: Koliko je meni poznato vi nemate niti jednog svjedoka.
996: Svjedoci ste vas četvorica!
1014: Koja četvorica?
996: Pa vi koji izigravate suca, tužitelja, branitelja i jednočlanu porotu! Ustvari vi ste brojevi 1014, 1015, 1016 i 1017!
1014: Što vi tu lupetate? Ja vas prvi put u životu vidim!
996: Ma što mi napriča!
1014: Vi vrijeđate časni Cezarov sud!
1015: Ovo porota mora uzeti u obzir!
1017: Svakako.
1014: Dajem riječ velikom Cezaru. Saslušajmo ga! Slijedi govor za carske uši!
Svi osim 1013-og gledaju u Cezara. Cezar digne ruku. Svi plješću osim broja 1013.
Četvorica: Živio Cezar!
CEZAR: Iako su me svi uvjeravali da ovdje moja riječ nije nužna te da štedim grlo za neku bolju priliku, osjećam se dužnim dati izjavu, koja ni u kojem slučaju nije obrana već pouka kako za sadašnje tako i za buduće članstvo našeg društva...
Svi plješću osim broja 1013.
CEZAR: Kritika je uvijek dobrodošla kad je dobronamjerna i konstruktivna, što se za našeg urotnika ne bi moglo reći... On tvrdi da sam rasipnik!
996: To nisam rekao!
CEZAR: Tišina dok ja govorim!
1014 prilazi 996-om i stavlja mu flaster na usta.
Cezar prilazi crtežu na zidu. Skida ga i okreće na drugu stranu. Vraća sliku na zid. To je opet Cezarov portret s tri vijenca.

CEZAR: Poštovana poroto, pogledajte ovo... Što vidite?
1017: Veliki portret velikog Cezara!
CEZAR: Kakav je to portret?
1017: Portret iz anfasa!
CEZAR: Kojom tehnikom je rađen?
1017: Ugljenom.
CEZAR: Točno. Portret velikog Cezara rađen je običnim ugljenom. Je li to Cezar zaslužio?
1017: Nije!
CEZAR: Točno. Veliki Cezar je zaslužio više. Zaslužio je ne ugljeni već uljani portret!
1017: Tako je!
CEZAR: Pogledaj, poštovana poroto, tko je autor ovog nazovi portreta.
1017 (prilazi, razgleda crtež): Nema potpisa...
CEZAR: Točno. Portret je radio neki anonimus prošlog ljeta, na moru. Uzgred, portret sam platio iz svoga džepa!
Pljesak.
CEZAR: Je li to rasipništvo?
1017: Naravno da nije!
CEZAR: Točno. Veliki Cezar je zaslužio da mu portret radi netko isto tako velik kao i on i to o trošku društva!
1017: Tako je!
Četvorica: Živio veliki Cezar!
CEZAR: Ja nikad nisam mislio samo na sebe. Urotnik me želi okriviti da se odajem raskoši...
996 mumlja.
CEZAR: Okrivljuje me da živim u prostoriji s televizorom i čime sve ne. On koji nikad gore nije bio!
996 mumlja.
CEZAR: Tvrdi da je ta prostorija čista, svijetla i prozračna, dok on i svi vi trunete u vlažnom podrumu!
Četvorica zvižde.
CEZAR: Mora nam biti jasno kako bolje prostorije nismo mogli dobiti. Poklonjenom konju ne gledaju se zubi. Mnoga društva nemaju ni vlastite prostorije. Mi imamo sreću što nismo neko podzemno društvo!
Pljesak.
CEZAR: A što ja stanujem gore kao predsjednik takav je običaj u svim društvima. Tako piše u našem statutu, a statut je za nas zakon!... Ni ja neću gore vječno ostati. Kad mi istekne mandat, netko od vas će me zamijeniti. Svi ćemo se izredati... Ali moram vam reći kako misliti za druge nije nimalo lako.
1017: Živio veliki Cezar!
CEZAR: I što ja to tako silno imam gore? Samo jedan krevet, jedan stol, nekoliko stolica i jedan televizor, i to crno bijeli. Najstariji model. Lampaš! Televizor koji od silnih obveza ne stignem ni pogledati!
Četvorica: Kupit ćemo vam novi! U boji!
Cezar okreće sliku. Sad se opet vide rešetke.
CEZAR: I ovu sliku koristim racionalno. Netko drugi bi upotrijebio dva papira!
1017: Živio skromni Cezar!
1014, 1015 i 1016: Živio!
CEZAR: Svaki vođa mora opraštati i voljeti svoje podanike... Ja sam mogao, čim sam prvi put saznao za urotu, ovog otpadnika odstraniti iz našeg društva, ali sam cijelo vrijeme gajio nadu da će se on promijeniti i da neće utjecati na druge... Kad sam uvidio da je zaglibio, morao sam tome stati na kraj.
1017: Tako je!
CEZAR: Veliki Cezar ne spava u oblacima gluh i slijep za svoju djecu. On bdije nad vama i šalje vam anđele čuvare da vas pouče što i kako treba činiti. Ako treba, on će sam i sići kako ne biste pomislili da ga nema!
Četvorica: Slava tebi, o Cezare!
CEZAR: Dopušta li slavni sud da postavim osuđeniku nekoliko pitanja?
1014: Svakako! (skida flaster 996-om)
CEZAR: Zašto si prekopavao po dosjeima kad sam ti to zabranio?
996: I drugi su to radili.
CEZAR: Ti si ih nagovorio! Priznaj!
996: Priznajem.
CEZAR (okrene palac na dolje): Neka porota odluči!
1017: Kriv je!
996 (klekne pred Cezarom, obgrli mu koljena): Milost!
CEZAR (odgurne ga): Dobro. Uvijek sam bio milostiv. Nemojte ga kratiti za glavu već samo za uši!
996 (pokrije uši rukama): Milost! Moje uši!
1014 navuče kukuljicu kakvu nose krvnici. Cezar mu daje isti nož koji je uzeo od 1013-og.
1014 (isprobava na nadlanici): Ko britva!... Nemamo svećenika. Tko se javlja?
1017: Evo ja ću... Samo nemam raspelo...
CEZAR: Nije bitno.
1017 prilazi 996-om koji kleči.
1017 (nacrta u zraku križ): Pokaj se, sine moj!
996: Kajem se... Ali što su vam krive moje uši?
1015 i 1016 podižu 996-og. Svaki ga vuče za po jedno uho.
Cezar diže ruku.

1014 (kimne glavom, odmjerava očima uši, Cezaru): Koje ću prvo?
CEZAR: Meni je svejedno. (996-om) Biraj koje će prvo sjeći. Lijevo ili desno?
996 plače.
CEZAR: Jesi li ti gluh? Još uvijek imaš uši i čuješ na njih!
996: Lijevo...
CEZAR: Zašto baš lijevo?
996: Na desno bolje čujem.
CEZAR: Kao da će ti desno ostati!
996: Ali imat ću ga dulje od lijevog.
CEZAR (1014-om): Odsijeci mu prvo desno!
1014: Zašto kad je tražio da mu se prvo odreže lijevo?
CEZAR: Manje će čuti sopstvenu dernjavu poslije desnog!
1014 prinosi 996-om nož uz desno uho.
1013 (naglo ustaje, prilazi, stane između 1014-og i 996-og): Dosta!
Svi se trgoše.
1015 (Cezaru): Što sad ovaj hoće?
1013: Gubite se!
Svi su zbunjeni. 996 iskoristi nepažnju, istrgne se i potrči prema vratima.
1013: Van iz moga zatvora!
1014: Njegovog? Zar ovo sve nije Cezarovo?

Cezar legne u nosila. Pljesne. Četvorica ga iznose.

(zamračenje)

DVANAESTI PRIZOR


1013 sjedi odsutno na ormaru koji je položen na pod. Gleda u zid.
Četvorica zaspalog Cezara donose na nosilima. Zastanu na sredini scene. Spuste nosila.


1014: Kog ga vraga donosimo kad nije rekao da ga donesemo!
1015: A što da radimo s njim? Zaspao je poslije ručka kao i uvijek. Trebao se probuditi u pet kao i uvijek, a već je šest, a on se ne budi!
1016: Napio se pa zaspao. U posljednje vrijeme sve više pije! Otkud mu samo toliko novaca za piće?
1017: Od naših članarina.
1014: Kakvih članarina! To je smlatio samo za onu "skromnu zakusku" poslije trećeg vijenca!
1015: Ja mislim da on sve članarine svih dosadašnjih članova slaže na knjižicu i ždere kamate!
1016: Zar i od pokojnika?
1015: Naravno. Njima novac više ne treba. Više ni ne jedu ni ne piju!
1014: Nismo ga trebali donositi. Mogli smo ga ostaviti gore da se naspava.
1015: U ovo vrijeme uvijek obilazi zatvorenika.
1016: Da, ali sam otključava vrta.
1017: Ovaj put to očito nije u stanju. Zato sam to morao ja učiniti. Morao sam uzeti ključ iz njegovog džepa. Kako bismo drugačije ušli?
1013 (okrene se prema njima, ali i dalje sjedi): Napolje, ljigavci!
Ustuknuše. Zbunjeni. Pogledavaju se.
1014: Čuješ li što nam reče ovaj balavac? Da smo ljigavci!
1015: Hej, mali, ti tako s nama, a mi imamo Cezarov ključ!
1016: Hoćeš da te pustimo?
1017 (vadi iz džepa ključ i pokazuje ga): Vidi ga!
1013: Gubite se!
1014: Ovaj je lud! Nudimo mu slobodu, a on nas vrijeđa i tjera!
1015: Nije on lud već mi. Bolje je njemu nego nama.
1016: Zašto bi mu bilo bolje?
1017: Još pitaš! Da ga pustimo, što bi radio vani?... Nema posla, nema stana, nema kruha ni igara!... A što mu unutra fali? I ja bih volio biti u takvom zatvoru! Još ne mora kao mi nositi ovu mrcinu!
1014: Jebem ti ovakav život! Jebem ti ovakvo društvo! Dok mi teglimo, ovaj mali spava! Ovaj stari spava!...
1016: I to na našim nosilima. Od naših članarina. Nit je bolestan, nit je što slomio. Samo je pijan!
1016: A gore spava na krevetu!
1017: Dok se mi valjamo po podu!

Zbacuju Cezara sa nosila. Cezar se prevrne na trbuh. Udaraju ga nogama.

(zamračenje)

ČETRNAESTI PRIZOR


Cezar spava na podu. 1013 spava na ormaru. Vrata zaškripe. Ulaze Četvorica.

1014: Hej, stari se još nije probudio!
1015: A mi se prepali da će doći po nas i vratiti nam milo za drago!
1016: Sad mi je žao što ga jače nisam šutnuo!
1017: Nije ni mogao izaći kad je ključ u mom džepu.
1014 (1013-om): Hej, mali!
1013 otvori oči.
1013: Ne ljuti se zbog nezvanog gosta!
1015: Znam da smrdi, ali nismo mi za to krivi!
1016: Tko ga je tjerao da se opija!
1017: Znanstveno je dokazano da je zadah neugodan, ali neškodljiv po zdravlje.
1013 se diže i sjeda njima okrenut leđima. Ispusti vjetar. Četvorica začepe nos rukama.
1014: Koja kultura!
1015: Mogao si izaći van i to obaviti!
1016: Kako će izaći iz zatvora?
1017: Ja bih mu dao ključ!
1014 (odlazi do lijevog ugla): Nisam znao da naš dragi zatvorenik ima i društvo!
1015: Kakvo društvo?
1016: Ne lupetaj!
1017: Ja ništa ne vidim!
1014: Dođite vidjeti pauka! Čeka u mreži. Vreba žrtvu!
Ostala trojica prilaze. Gledaju.
1015: Kakvu žrtvu vreba?
1016: Evo jedne mušice! Uplela se u mrežu!
1017: Sad je pečena!
1014: Otkud ti znaš? Kladim se da će se izvući!
1015: Evo da neće!
1016: Evo da hoće!
1017: Evo da neće!
1014: Da imam nešto, kladio bih se.
1015: Evo dajem Cezara!
1016: A ja 1013-og!
1017: A ja Članicu!
1014: Ona više nije s nama.
1015: Ali je još uvijek naš član (1015-om) Ti meni Članicu, ja tebi Cezara!
1017: Nisam lud!
1014: To s paukom mi je odnekud poznato (zamisli se) Pa da, o tome sam čitao još u čitanci za osnovnu školu. Neku priču o nekakvim partizanima u nekakvoj ćeliji... I tamo je bio pauk. I tamo je bila mušica... Onaj pauk je imao križ na leđima... (zagleda) Ima li ovaj?
1015: Nema. Ovo je običan, izvanstranački pauk!
1014: Onaj tamo je bio fašist... (zamišljeno) Ali, imao je običan križ, a ne kukasti... A mušica je valjda bila komunist. Mislim da je bila crvene boje... Postoje li crvene mušice?... Ali to nije ni bitno. Bitna je samo priča... Pauk je imao mušicu u šakama i malo je trebalo da je popapa... Ali ona se izvukla! Prosto da ne povjeruješ! Upetljala se u mrežu pa se otpetljala!
1015: Događa se i to.
1016: Gluposti!
1017: Toga ima samo u pričama!
1014: A kad je zbrisala, oni partizani odahnuše. Kao da im je komesar zbrisao iz tamnice!
1015: Budale! Umjesto da im bude krivo!... Da sam ja napisao tu priču, sve bi bilo obrnuto... Mušica je fašist ili pošast, a pauk je jednostavno pauk. Da nema pauka, ne bi se moglo živjeti od mušica!
1016: Da nema vjetra, pauci bi nebo premrežili!
1017: Da nema gravitacije, vjetar bi nas otpuhao!
1014: A što je bilo s našom mušicom i paukom?
1015: Ovo nije priča, ovo je život.
1016: Ščepao ju je i sad je na miru papa!
1017: Dobar tek, kume!
Cezar se diže.
CEZAR: Što vi muhe bez glave, ovdje radite? Gdje su moja nosila?
1014: Tu su, mili Cezare. Kao i uvijek.
1015: Izvolite uzjahati!
1016: Dok ste vi spavali, mi smo se malo zabavljali.
1017: Gledali smo kako pauk papa mušicu.
CEZAR: Koji pauk? Koju mušicu?
1014 (pokazuje): Ovaj tu...
1015: Kad već nema kruha, ima igara!
1016: Volio bih da sam pauk.
1017: Ništa ne radi. Samo spava u mreži. Kad se probudi, čeka ga mušica.
1014: I to živa!
1015: Znate li da pauk neće jesti krepane, poturene, muhe?
1016: To vam je veliki gospodin!
1017: Kao i vi, veliki Cezare!
Cezar zgazi pauka.
1014: Niste to trebali činiti!
1015: Kažu da je to grijeh!
1016: Jeste. I ja sam čuo, mada nisam praznovjeran!
1017: Duše mrtvih nastanjuju se u paucima. Upravo ste zgazili jednu!
CEZAR: Ne serite! Nosite me gore, duše prodane!

(zamračenje)

ČETRNAESTI PRIZOR


Četvorica donose Cezara na nosilima. Ispred njega korača Članica. Jede komad kruha.
Cezar pljesne. Spuštaju ga.
1013 ustane s ormara. Iznenađeno promatra Članicu.

CEZAR (nakon što je ustao): Doveli smo ti dragu.
Stanka.
CEZAR (nosačima): Gdje ste je našli?
1014: Vidjeli smo je kroz prozor.
1015: Tu, ispred zgrade.
1016: Prebirala je po kantama za smeće.
1017: Tko zna od kada nije jela.
CEZAR: Tako joj i treba kad bježi od Cezara!
Stanka.
CEZAR (Članici): Je li ti sada bolje?
Članica prestaje jesti.
CEZAR: Kako ti prija moj kruh?
Članica baca kruh.
CEZAR: Nezahvalnice!... Opet ću te otjerati! Umrijet ćeš od gladi!
Članica mu pljune u lice.
1014: Kakva drskost!
1015: Nažderala se i sad pljuje!
1016: Bit će opet gladna!
1017: Ujedaš ruku koja te hrani!
1014 (Cezaru): Da joj sudimo?
1015: Optužuje me za nezahvalnost, drskost, nekulturu...
1016: Nitko je za ovo neće moći obraniti!
1017: Kriva je!
1015: Izbacimo je iz društva!
1013: Ostavite je na miru!
Stanka.
Cezar sjedne u nosila. Legne. Četvorica zauzmu mjesta. Odnose ga.

1014 (u pokretu): Opet!
1015: Što mu je on da ga sluša?
1016: Kao da ga se boji!
1017: Ovo je Cezar, a ono je ništa!

(zamračenje)

PETNAESTI PRIZOR


1013 i Članica sjede na ormaru svatko na suprotnom kraju, okrenuti leđima. Ormar je na sredini scene.

ČLANICA: Nevjerojatno.
1013: Što?
ČLANICA: Da Cezar nekog posluša.
Kratka stanka.
ČLANICA: Što si mu ti?
1013: Ja? ... Ništa. Što bih mu bio? Njemu podređen član kao i svi mi.
ČLANICA: Ponašao se kao da je običan član, a ti broj jedan!
1013: Nema to veze sa mnom. Cezar je tako postupio jer se radi o tebi.
ČLANICA: O meni? Što sam mu ja?
1013: Bila si njegova ljubavnica.
ČLANICA: Nikada nisam bila njegova ljubavnica. Bila sam njegova tajnica. Bolje reći - ropkinja! Radio je od mene što je htio!
Kratka stanka.
ČLANICA: Grozno, zar ne?... I ti me zbog toga mrziš!... I ja tebe. Jer si njegov uhoda!
1013: Bio sam. Više nisam.
ČLANICA: Ali ipak si ga zadužio. Nisi poput broja 996 stradao u Cezarovim čistkama!
1013: Broj 996 nije stradao. Pobjegao je. Ne znam što se s njim od tada događa. Možda je zbilja nastradao. Ali sigurno nije od Cezarove ruke.
ČLANICA: Lažeš. Cezaru nitko ne može pobjeći!
1013: A ti? Zar mu ti nisi pobjegla?
ČLANICA: Ja?... To je bila čista sreća. Slučajnost. Izuzetak koji ne poriče pravilo... Vidiš, opet sam tu... Cezar me opet uhitio. I broj 996 će opet biti tu. Pronaći će i njega. Ako je živ... Bolje bi mu bilo da nije... Jedino, ako ga je pustio... Ako ga je na tvoj nagovor pustio!
1013: Nije ga pustio. Bio sam tu kada se to dogodilo. Cezar ga nije htio pustiti.
ČLANICA: Ali ti si i onda rekao kao i danas... (prodre se) Pustite ga na miru!
Kratka stanka.
ČLANICA: Rekao si, zar ne?
Kratka stanka.
ČLANICA: Reci bar jednom istinu.
1013: Rekao sam da ga ostave na miru. Htjeli su mu odrezati uši!... To nisam mogao gledati!
ČLANICA: Bolje da je tebi odrezao. Ti si onaj koji je previše slušao!
Kratka stanka.
ČLANICA: I što je dalje bilo?... Cezar je tada 996-og ostavio na miru. Da trune u zatvoru!
1013: Broj 996 je iskoristio njihovu nepažnju i pobjegao.
ČLANICA: Broj 996 je bio čovjek.
1013: Zašto kažeš bio? I sada je čovjek? Svi smo mi ljudi. Cezar nas je načinio brojevima!
ČLANICA: Ti nikad nisi bio čovjek. Nisi to ni sada. Ti si kukavica!
Kratka stanka.
ČLANICA: Zašto se nisi borio? Obranio jedinog člana našeg Predsjedništva od četvorice ljigavaca! Da si pri tome poginuo, poginuo bi kao čovjek. Iskupio bi se!
Kratka stanka.
ČLANICA: Rekao si da te u naše društvo učlanio tvoj otac?
1013: Rekao sam.
ČLANICA: Kad je to bilo?
1013: Kad sam rođen.
ČLANICA: Onda ti nisi broj 1013!
1013: Nisam...
ČLANICA: Koji si onda broj?
1013: Ja nisam broj.
ČLANICA: Tko ti je otac?
Kratka stanka.
ČLANICA: Ti si mali Cezar, zar ne?
Kratka stanka.
ČLANICA: Mrzim te.
1013: A ja tebe volim.

(zamračenje)

ŠESNAESTI PRIZOR


Četvorica Cezara donose na nosilima. Kad on pljesne stanu i spuštaju ga. Cezar ustaje. 1013 i Članica sjede i ne obraćaju pažnju na pridošlice.

CEZAR: Kako čujem ovdje netko nekog voli?
Kratka stanka.
CEZAR: Ili ja ne čujem dobro?
1014: Ja ti rekoh da on više ni ne čuje dobro.
1015: Ostario je...
1016: Posenilio...
1017: Nije za prepoznati.
CEZAR (1013-om): Čestitam na izboru!
Pruža ruku. 1013 ne prihvata.
1014: Koji crni izbor!
1015: Jedna jedina žena u članstvu!
1016: I nije neka ljepotica!
1017: Cezaru dosadila pa je drugom daje!
CEZAR (Članici): Čestitam!
Pruža ruku. Članica ne prihvata.
1014: Što je očekivao!
1015: Da će ga poljubiti u ruku!
1016: Da će je blagosloviti!
1017: Sigurno nosi Cezarovo kopile!
CEZAR: Kad se već volite možete se i zaručiti!
1014: Još jedan cirkus na pomolu!
1015: Kruha i igara!
1016: Ovog puta samo igara!
1017: Postan cirkus!
CEZAR: Ja sam već star i davno je to bilo kad sam se zaručivao... Ako sam se ikad i zaručio... Daje li se prsten na zarukama ili na vjenčanju?... Nisam ponio prsten... Ovaj, prstenje... Ne znam ide li jedan ili dva... Ja nisam ponio ni jedan... Donijet ću ih na vjenčanje!... Priđite bliže, djeco moja!
Nitko se ne miče.
Cezar priđe 1013-om. Položi mu ruku na čelo. Zatim priđe Članici. Ista gesta. Vraća se na svoje mjesto kraj nosila.

CEZAR: Ovim vas proglašavam zaručnicima... Do smrti... Ispričavam se... Proglašavam vas zaručnicima do vjenčanja!... A sad se poljubite!
Nitko se ne miče.
CEZAR: Ili se ljubi prilikom vjenčanja?... Ja se više ne sjećam... Možda se ljubi i pri zarukama i prilikom vjenčanja. Ako se ljubi poljubite se...
Kratka stanka.
CEZAR: Vi ste stidljivi... Ljubite se koliko god hoćete kad ja odem... I više... Radite što god hoćete!
1014: Stari voajer!
1015: Razvratnik!
1016: Gledat će ih dok se tucaju!
1017: Zato ih je i zaručio!

(zamračenje)

SEDAMNAESTI PRIZOR


Vrata se otvaraju. Četvorica donose Cezara. Iste kretnje. 1013 i Članica jednako sjede.
Ulazi Čistačica s metlom.


ČISTAČICA: Hej, štakori, što vi tu radite?!
CEZAR (Četvorici): Tko je ovu vješticu pustio unutra?
ČISTAČICA: Nitko mene nije pustio. Čistila sam u ovoj zgradi koju redovno čistim. Čula dolje glasove. Vrata su bila otključana... (pogleda Cezara) A ti, starkeljo, ne vrijeđaj!
CEZAR: Baš si sad morala doći čistiti. Briši, odavde! Ometaš nas u poslu!
ČISTAČICA: Uvijek sam se pitala kakvo je to društvo sa svega nekoliko članova. Još se sastajete u podrumu pored onakve prostorije! Vi niste normalni! (Cezaru) Ti se, stari, sam gore širiš, a njih si potrpo u podrum ko da je uzbuna!
CEZAR: Što te briga. Nama ovako odgovara!
ČISTAČICA: Znam da tebi odgovara!... Ovo ću reći direktoru Centra!
CEZAR: Hajde, čisti se odavde!
ČISTAČICA (lupi Cezara metlom po glavi): Ti si za sve kriv, stari seronjo!
CEZAR: Hej, vas četvorica, što čekate? Izbacite ovu babuskaru!
ČISTAČICA (zamahne metlom na njih): Samo priđite, ako smijete!
Oni pobjegoše.
CEZAR: Ja sam počasni i doživotni predsjednik ovog Društva i ne dopuštam da...
ČISTAČICA (tresne Cezara metlom po glavi): Ti si stari seronja i trebao bi biti zahvalan što čistim tvoja govna!...
Cezar pobježe.

(zamračenje)

OSAMNAESTI PRIZOR


Četvorica donose Cezara. Iste kretnje.

CEZAR: Je li vam dosadno?
Stanka.
CEZAR: Da vam ne bude dosadno, pobrinule su se moje papige (predstavlja Četvoricu koji se naklone) i ja... O čemu se radi?... Svima vama je poznata moja odveć velika skromnost i štedljivost. Ovo drugo pogotovo... Nastojim da naše društvo štedi u svemu. Pa i na toaletnom papiru koji je, kao što vam je poznato, strahovito skup... Isprva sam mislio kako je najbolja zamjena novinski papir. Ali mi, opet zbog štednje, godinama nismo pretplaćeni ni na jedan list. Nešto starih novina otprije odavno sam prodao kao sekundarnu sirovinu. Zbog te moje plemenite geste više stabala neće biti posječeno...
Četvorica plješću. Cezar se nakloni.
CEZAR: Hvala, hvala... A problem brisoguza riješio sam upotrebom starih rukopisa... Kakvih sad rukopisa, pitate se vi... Sigurno ne znate da se nekad naše društvo namjeravalo baviti i izdavačkom djelatnošću. Od toga se odustalo, jer nismo uspjeli prikupiti novac za tiskanje i ostale troškove... Tako se nakupilo podosta neobjavljenih rukopisa naših članova... Tek danas kad sam povukao vodu sjetih se vas, dragi moji članovi... Bacih pogled na posljednji, već načeti rukopis...
1013: Krasno. Sad možeš prijeći na dosjee!
CEZAR: Na žalost ime autora nikad nećemo saznati. Ali nema sumnje da se radi o genijalnom pjesniku u što se i sami možete uvjeriti! (Okrene se Četvorici, kimne glavom)
1014 (istupi i nakloni se):

Oj, Cezare, dična sliko,
tebe voli malo i veliko.
Ti si uvijek na čelu nam bio
tri lovora dosad osvojio.
Ti si naše mirisavo cvijeće,
cijelo društvo za tobom se kreće!
Nakloni se. Cezar i ostala trojica plješću.

CEZAR: Bravo!
Istupi 1015. Isti pokreti kao 1014.
1015:

Druže Cezo, naš sveta kravo,
članovima dao si za pravo.
Nema više tlake ni pokore,
ni članova dolje niti gore.
Član do člana idemo u kolo,
Oj, Cezare, 'ko te ne bi vol'o!
Nakloni se. Cezar i ostala trojica plješću.

CEZAR: Bravissimo!
1016 (kao prethodni):

Nema gladi, nema zime
dok nas čuva tvoje ime.
Ti si slava, ti si dika,
sveta slika i prilika.
Zato žanji trud naš, mar -
Da nam živi, živi Cezar!

Pljesak.
CEZAR: Bravurozno!
1017 istupi.
1013: Dosta!
1017: Sad je na mene red!
1013: Rekao sam - dosta!
CEZAR (pljesne): Idemo gore!

(zamračenje)

DEVETNAESTI PRIZOR


Kao početak prethodnog prozora.

CEZAR (Četvorici): Predstavite se.
1014: Ja sam matičar.
1015: A ja kum.
1016: Ja, djever.
1017: A Ja stari... Pa i nisam baš... Mladi svat!
CEZAR: Onda možemo početi. Priđite, mladenci!
Ne miču se.
1014: Mislio sam da bar vjenčanje neće biti posno!
1015: Zašto nas je vukao ovamo?
1016: Nije on nas nikad vukao. Mi smo vukli njega!
1017: Vukao nas je za nos!
Kratka stanka.
CEZAR: Ovo su zbilja neki stidljivi mladenci!
Kratka stanka.
CEZAR (1014-om): Počni.
1014: Brak je zajednica koja...
CEZAR: Skrati!
1014 (Članici): Uzimaš li ti, naša Članice, člana broj 1013 za člana tvoje bračne zajednice?
Kratka stanka.
1014 (Cezaru): Što sad da radim?
CEZAR: Pitaj još jednom. Možda nije čula.
1014 (glasnije): Uzimaš li ga za zakonitog muža?!
Kratka stanka.
1014 (Cezaru): Ona ne kaže ni da, ni...
ČLANICA: Ne!
1014 (Cezaru): Kaže "Ne"!
CEZAR: Kaže ne, a misli da!... Idemo dalje!
Članica se smije.
1014: Što je smiješno?
Kratka stanka.
CEZAR: Kad je vjenčanje normalno je smijati se. Nećemo valjda plakati!
1014: Tako je. A sad?
CEZAR: Pitaj i ženika, glupane!
1014 (1013-om): Uzimaš li našu članicu za zakonitu suprugu?
Kratka stanka.
1014 (Cezaru): I ovaj šuti.
CEZAR: Čujem... Ovaj, ne čujem... Glasnije! I ti i on govorite tiho!
1014: Uzimaš li je za ženu?!
1013: Kako da ne!
1014: Znači li to da ili ne?
CEZAR: Naravno da znači da, blesane!
1014: Kako da ih vjenčam kad nismo sigurni slažu li se s time?
CEZAR: Kad ja kažem da se slažu, onda se oboje slažu!
1014: Hoće li se oni slagati ili ne slagati, to ćemo tek vidjeti. Još nisu ni vjenčani!
CEZAR: Onda ih vjenčaj, budalo!
1014: Dobro... Ovim vas...
CEZAR: Skrati!
1014: Vi ste muž i žena!
CEZAR: Tako je već bolje!
1014: Što sad da radim?
CEZAR: Ti ništa. A oni će se, naravno, poljubiti.
1014: A prstenje?
CEZAR: Koje prstenje?
1014: Obećali ste im prstenje za vjenčanje.
CEZAR: Zar sam obećao?
1015: Opet je zaboravio!
1016: Što obećaš, izvrši!
1017: Nikad ništa nemoj obećavati!
CEZAR: Može biti da sam i obećao. Ali ja prstenja nemam.
Kratka stanka.
CEZAR (zagleda se u ruku 1014-om): Ali vidim da ti imaš.
1014: To... To je prsten moje mame.
CEZAR: Zar si se mamom oženio?
1014: Ona je umrla.
CEZAR: Odlično. To znači da ti više ne treba!
1014: To je uspomena.
CEZAR: Ali ti se ne ženiš!
1014: Oženit ću se.
CEZAR: Kupit ćeš drugi!
1014: Za vjenčanje su potrebni prstenovi. I to dva!
CEZAR: Misliš da ja ne gledam američke filmove. Muškarac kupuje ženi prsten, i to samo jedan. I to s kamenom. Kao što je tvoj!
1014: Ovo nije nikakav kamen, već najjeftinija imitacija. I nije zlato!
CEZAR: Zašto ga onda nosiš?
1014: Rekao sam vam da je to uspomena na moju mamu!
CEZAR (uhvati 1014-og za ruku): Skidaj to!
1014 (otrgne ruku): Ne dolazi u obzir!
CEZAR: Što si rekao?!
1014: Rekao sam da ne dolazi u obzir!
1015: Svaka čast, brate!
1016: Bilo je krajnje vrijeme!
1017: Gubimo se odavde!
Odlaze.
CEZAR: Stanite, robovi!
Izlaze.
CEZAR: Doći ćete vi opet!... Tražit ćete mrvice!... Ali će biti kasno!
Stanka.
CEZAR (Članici i 1013-om): Još ste mi samo vi ostali.
Njih dvoje ustaju i odlaze.
CEZAR: Zar i ti, sine moj?!

(zastor)

- 16 -