Časopis za satiru

- ETNA -

 

 


  Naslovna | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16


Tako smo se dogovorili, zar ne?

(Telefonski razgovor medicinske sestre i pacijentice Valerije)
SESTRA: Halo?
VALERIJA: Dobar dan.
SESTRA: Dobar dan.
VALERIJA: Molim Vas, ima li puno ljudi u čekaonici?
SESTRA: Ima, gospođo Valerija.
VALERIJA: Opla, zar mi Vi prepoznajete glas?!
SESTRA: Kako ga ne bih poznavala, kada svaki dan nazivate? Vi ste naša najčešća pacijentica. Što Vas danas boli?
VALERIJA: Glava. Znate, čula sam na televiziji da vlada novi virus. Sigurno sam zaražena.
SESTRA: Gospođo Valerija...
VALERIJA: Jesam, jesam. Upravo osjećam bolove u grlu. Teško govorim, a sigurno ću za petnaest minuta dobiti vrućinu. Umirem.
SESTRA: Gospođo, Vi svaki dan mislite da umirete. Nećete umrijeti.
VALERIJA: Hoću, hoću! I to u cvatu mladosti, s nepunih 59 godina života. Vi ne znate kako je to strašno jutrom se buditi zbog bolova. Da su u pitanju samo bolesti od jučer, to bi se dalo preživjeti, ali te nove bo...
SESTRA: Pretjerujete.
VALERIJA: Da ste barem u pravu. Ja zaista... Joj, joj!
SESTRA: Što Vam je gospođo?
VALERIJA: Joj! Srce. A i propada me u lijevoj ruci. Joj! Što da uradim?
SESTRA: Dođite nama. Dobit ćete lijek koji Vam treba.
VALERIJA: Znate li da tablete od jučer ne mogu naći, a one od prekjučer, više se ne dobivaju na recept?
SESTRA: Samo dođite. Dobit ćete nove recepte.

(Najava radio-igre. Čekaonica zdrastvene stanice primarne medicine.)

ANKA: Vi čekate za doktoricu?
VALERIJA: Da.
ANKA: Vi ste zadnji?
VALERIJA: Jesam.
ANKA: Znači, onda sam, poslije Vas.
VALERIJA: Jeste.
ANKA: Hvala. (Anka sjedne.) Mislila sam da će biti više ljudi.
VALERIJA: Bilo ih je.
ANKA: Molim?
VALERIJA: Svi boluju od virusa. Da li je i Vas uhvatio virus?
ANKA: Ne znam.
VALERIJA: Kako ne znate?
ANKA: Da znam, ne bih došla doktorici.
VALERIJA: Ali znate gdje osjećate bol.
ANKA: To znam.
VALERIJA: Gdje Vas boli?
ANKA: Nešto unutra.
VALERIJA: U plućima. To je, sigurno, bronhitis.
ANKA: Ne znam. Vi se razumijete u medicinu?
VALERIJA: Poput doktora znam simptome svake bolesti. Znate, redovni sam gledalac "Ekspertize" na OTV-u. Tu emisiju morate gledati, morate.
ANKA: A od čega Vi bolujete, ako smijem pitati?
VALERIJA: Mislite od čega bolujem općenito, ili sada?
ANKA: Sada.
VALERIJA: Da vidimo... Koji je danas dan?
ANKA: Srijeda.
VALERIJA: Ukoliko je danas srijeda, bolujem od...
ANKA: Zar Vi bolujete svaki dan od nove bolesti?
VALERIJA: Da.
ANKA: Čudno.
VALERIJA: Što tu ima čudno? Svaki dan me drugo boli. Recimo: subota. Cijelu noć gledam emisiju Željka Malnara, pa sam nedjeljom pospana. Da bih mogla otići na misu, pijem mnogo kave, pa mi se povisi tlak. Poslije mise pijem tabletu protiv visokog tlaka, pa mi se tlak spusti više nego što se popeo. Onda popijem tabletu za niski tlak. Ponedeljkom me užasno boli trbuh, pa uzimam tabletu protiv bolova. Utorkom sam previše raspaljena jer zbog bolova nisam mogla gledati meksičku serijicu i dvije epizode "Ekspertize". Četvrtak... 
ANKA: Vama je, gospođo, užasno zlo od tableta. Gutate previše tableta. Ne biste ih trebali toliko uzimati!
VALERIJA: Zar da trpim bol? Ne, to nikako! Zar Vi, kada Vas nešto boli ne uzimate tabletu?
ANKA: Nikada!
VALERIJA: I trpite bol?
ANKA: Ne.
VALERIJA: Kako to?
ANKA: Ja se liječim travama. Alternativna medicina je bolja. Ovi doktori samo truju ljude! Oni ništa ne znaju! 
VALERIJA: Ne slažem se. Doktori su ipak završili fakultet. Doktori puno toga znaju.
ANKA: Što na primjer?
VALERIJA: Na primjer: kada me nešto boli, odmah na moju bolest napišu recept. Kad popijem tabletu, bolest prestane.
ANKA: Samo Vas truju! Ne, ja nikada neću uzeti tabletu.
VALERIJA: Zašto onda idete doktorici?
ANKA: Da mi kaže što me boli.
VALERIJA: Kakva Vam korist od znanja što Vas boli, ako ne uzimate tablete?
ANKA: Kada saznam što me boli, pročitam u knjizi o ljekovitim travama koja me trava može izliječiti, pripremim je i bolest nestane kao rukom odnešena.
VALERIJA: Ma 'ajde?
ANKA: Ne vjerujete mi?
VALERIJA: Ne. Za mene samo tableta liječi.
ANKA: Truje. Trava liječi, a ne neki proizvod izašao iz serijske trake.
VALERIJA: Niste u pravu! Medicina je jako napredovala. Danas se liječi gotovo sve i to - tabletama.
ANKA: Odite spat! Tko još danas vjeruje u službenu medicinu?
VALERIJA: Ja.
ANKA: Vi? Hajde, recite mi, samo jedan primjer, od koje Vas je bolesti izliječio doktor.
VALERIJA: Izliječio me od... Glavobolje.
ANKA: Velikog li uspjeha, svaka im čast!
VALERIJA: Za mene je to uspjeh. Više me ne boli glava. Uzmem tabletu i nakon pola sata prestane bol.
ANKA: A da ste, umjesto tablete, uzeli kamilicu, više ne biste trebali uzimati lijek, jer bi Vam glavobolja bila prošlost.
VALERIJA: Vi govorite o travama kao o spasu.
ANKA: I jesu!
VALERIJA: Iako ih uzimate, bolesni ste, kao i ja. Vidite, s travama ili tabletama, svejedno ste bolesni i sada ste u čekaonici službene medicine.
ANKA: Što s time?
VALERIJA: Vi ste pokleknuli pred travama i došli po spas doktorici za koju tvrdite da ništa ne zna.
ANKA: I ne zna! Zna jedino pisati recepte i uputnice. Kad otvorite ova vrata, trebate otvoriti, najmanje, još troja, a kod alternativaca toga nema. Dođete jednome, taj Vas primi i kod njega ozdravite.
VALERIJA: Ma nemojte?
ANKA: Stvarno. Propiše Vam prirodni lijek i Vi ga uzimajući ozdravite. Kužite? Priroda Vam sve daje!
VALERIJA: I gljive?
ANKA: Da, i gljive.
VALERIJA: Vidite, a baš su gljive za malo mog brata došle glave. Uzeo je knjigu travara, gljivara ili kako se već takva osoba zove, otišao u šumu i prepoznavši jestivu gljivu sa slike, ubrao ju i pripremio je. Čim ju je pojeo, pozlilo mu. Nije znao što da učini. Nazvao me za savjet. I znate li tko ga je spasio? Službena medicina! Doktor s diplomom! Da me nije poslušao i pravovremeno se javio u bolnicu, bio bi mrtav. A kako bi mu mogao pomoći travar, kada ne zna ni knjigu ispravno sastaviti? 
ANKA: Ni ovi doktori nisu ništa bolji! Moj nećak je pola godine ležao u bolnici. Ne sjećam se više što mu je bilo. Uglavnom, otpustili su ga kući neizlječenog, kao izgubljen slučaj, a travar, neuki starčić iz sela, dao mu je neke napitke, i za nekoliko dana, bolest rukom odnešena. Sad je moj nećak zdraviji nego što je ikada bio. Kad sam to vidjela, počela sam vjerovati samo travama.
VALERIJA: Slobodno vjerujte, dok se i Vi ne otrujete gljivama.
ANKA: Ja gljive ne jedem. Samo šampinjone, i to kupljene kod gljivara. Ove, koje se prodavaju u dućanu, u staklenki, čisti je otrov. Sam konzervans. 
VALERIJA: Ja volim jesti konzerve. Bez po muke, jelo je na stolu. Otvorite konzervu i poslužite.
ANKA: To nije zdravo. Nije čudno što ste stalno bolesni, em se šopate tabletama, em konzervansom.
VALERIJA: Zar bih trebala biti vegetarijanac?
ANKA: Da. Kao i ja. Uopće ne jedem meso.
VALERIJA: I ja sam, u zadnje vrijeme, sve više vegetarijanac. S mirovinom jedvice uspijem kupiti pileći sitniš. I to ga jedem jednom tjedno. Nedjeljom na stolu uvijek imam komadić piletine.
ANKA: A ja si pripremim blitvu. Fino je varivo od blitve. Zato što ne jedem meso i konzerve, da kucnem u drvo, zdrava sam k'o dren.
VALERIJA: Ne bih rekla.
ANKA: Zašto?
VALERIJA: Da je tako, kao što kažete, ne biste mi pravili društvo u čekaonici.
ANKA: Dobro, momentalno sam boležljiva, ali sam zato rijetko teško bolesna. A da se prepustim ovim doktorima, sigurno bih izgledala poput Vas.
VALERIJA: Vrijeđate. Kako se samo usuđujete...? Da nisam tako bolesna, pokazala bih Vam ja!
ANKA: Oprostite, nisam imala namjeru vrijeđati. Samo sam htjela opisati kako bih izgledala, da bih bila slabašna, poput Vas. Recimo, Vi ne možete podići ni glas, a ja, ne da se hvalim, dignem jednom rukom dvije kile krumpira.
VALERIJA: Ma nemojte? Jesu li i za to zaslužne trave?
ANKA: Jesu. Prije nego sam ih počela trošiti, imala sam jake bolove u leđima, a sada, saginjem se poput djeteta.
VALERIJA: I teški ste poput djeteta. Sama kost i koža.
ANKA: Hvala Bogu da nisam bačva celulita, nalik Vama.
VALERIJA: Opet vrijeđate. Vegetarijanko!
ANKA: Bolje je biti vegetarijanac, nego se šopati tabletama.
VALERIJA: Da jedem trave, koje su mi zamolo ubile brata?!
ANKA: Nisu trave, nego gljive.
VALERIJA: Ista stvar. Kad tako volite prirodu, zašto živite u gradu, a ne u šumi, u šatoru, poput izviđača?
ANKA: Zdravije je živjeti u šumi, poput izviđača, a ne poput Vas, okružen konzervama i tabletama.
VALERIJA: Zdravije su konzerve od zmija.
ANKA: Zmije?! Kakve zmije?
VALERIJA: Od susjede unuk je izviđač i ispričao mi je što su jeli na logorovanju. Jeli su zmije, puževe i koprive. 
ANKA: Nisu valjda?
VALERIJA: Jesu. Imali su seminar preživljavanja u prirodi.
ANKA: Fuj!
VALERIJA: I ja kažem: fuj!
ANKA: Bljag!
VALERIJA: To su ti Vaši travari. Ja se držim konzerve i pilećeg sitniša, i ni na kraj pameti mi nije da žvačem puža ili zmiju.
ANKA: Ni meni. Koprivu, da, ali meso, nikako. Meso je otrov!
VALERIJA: I je! Recimo: Vi ste od mesa i kao meso trujete okolinu idejama o vegetarijanstvu i travama.
ANKA: Ja trujem?! Odite spat!
VALERIJA: Da, da, trujete! Trave, ovo, trave, ono. Samo trave. 
ANKA: A Vi tableta, sim, tableta, tam. Popeli ste mi se na vrh s tabletama. Vi i Vaša medicina!
VALERIJA: Vi i Vaša trava!
ANKA: Odsad s Vama ne pričam.
VALERIJA: I ne morate. Ne priča mi se s vegetarijancima.
ANKA: A meni s ovakvima... Kao što ste Vi.
VALERIJA: I ne morate, vegetarijanko.
ANKA: Prestanite.
VALERIJA: Travarko.
ANKA: Prestanite! Ili ću ja...
VALERIJA: Što?
ANKA: Ja ću... Ja ću... Ustat ću i sjesti drugdje.
VALERIJA: Izvolite. Pametniji popušta.

(Pauzica)

ANKA: Ne! Zašto bih ja ustala radi Vaše nepristojnosti? Bilo gdje da sjednem, Vaše riječi doprijet će do mene. A i ta doktorica! Kako sporo radi. Uh! U zadnjih pola sata nikoga nije primila.
VALERIJA: Ima teškog pacijenta. Gospođa Božena teško boluje.
ANKA: Mogla bi je doktorica brže obraditi.
VALERIJA: Mislite da treba raditi po vekerici?
ANKA: Da.
VALERIJA: Valjda ima pacijent pravo na pošteni pregled.
ANKA: I ima, ali treba postojati norma. Kao u tvornici. Recimo, deset minuta po pacijentu.
VALERIJA: Tvornica je - tvornica, a ambulanta - ambulanta. Doktorica ima pravo posvetiti vremena pacijentu koliko misli da je potrebno.
ANKA: Ali se treba znati red, a ne da osijedim čekajući. Kod travara se zna red. Naruči Vas. Maksimum pet minuta čekate. A ne ovo. Prije bih došla do ministra zdravlja, nego do jedne doktorice opće prakse. 
VALERIJA: Zašto ne odete travaru? Prije ste na redu.
ANKA: Jer nemam novaca.
VALERIJA: A tu smo, kod novaca. Vidite li ovo? Znate li što je to?
ANKA: Zdrastvena iskaznica. Imam je i ja.
VALERIJA: A da li Vam vrijedi zdrastvena iskaznica kod tog, Vašeg travara?
ANKA: Ne.
VALERIJA: A meni, kod moje doktorice, vrijedi. Obavim pregled pomoću iskaznice i ni kune me ne košta. A Vas travar?
ANKA: Zato je Zdrastveni fond u ogromnim gubicima. Kod travara se zna - plačaš i nema gubitaka.
VALERIJA: Ima, u mom džepu. Ovako, s iskaznicom, ništa me ne košta. Ni tablete. A Vas trave?
ANKA: Mnogo možete dobiti lijekova na recept. Svaka Vam čast.
VALERIJA: Više nego Vi trava.
ANKA: Ja trave ne bih ni uzimala na recept. Doktor kada piše recept ni ne zna da li Vam piše ispravan. Za sve pacijente piše isti recept, a lijek ne djeluje na sve jednako. Zašto sam rekla da djeluje? Truje!
VALERIJA: Opet Vi o doktorima kao trovačima.
ANKA: I jesu! To im je još kompliment. Oni su šarlatani! 
VALERIJA: Kako to mislite?
ANKA: Ništa ne znaju. Daju pogrešne dijagnoze. 
VALERIJA: A ipak ste po dijagnozu došli doktorici.
ANKA: Problemčić, koji imam, tu unutra, zna svatko dijagnozirati tko poznaje fizionomiju.
VALERIJA: Barem nešto priznajete da poznaju doktori.
ANKA: To i još neke sitnice, drugo ne. Ne vjerujte mi? Dobro, ispričat ću Vam istinitu priču. O tim Vašim doktorima. Zanima li Vas?
VALERIJA: Da.
ANKA: Da Vam je ispričam?
VALERIJA: Ako želite.
ANKA: Želim. Poznavala sam, dušu da mu prostiš, jednog Iliju. Bio je portir u školi u kojoj radim. Ilija je imao rak na plućima.
VALERIJA: Siromah.
ANKA: Doktori su ga htjeli operirati. Nije dao. Htjeli su da se potpiše za operaciju. Nije htio. Otpustili su ga iz bolnice kao neizlječivog pacijenta. Isto kao i mog nećaka.
VALERIJA: Što je poslije bilo s Ilijom?
ANKA: Ilija je gubio volju za životom. Odao se alkoholu znajući da mu nema spasa. Za nepuna tri mjeseca je umro.
VALERIJA: Od raka?
ANKA: Od saobraćajne nesreće. Pijan je prelazio cestu. Naišao auto. Na mjestu ga usmrtio. Na obdukciji su ustanovili da uopće nije imao rak. Pogrešna dijagnoza koštala ga je života. I to su ti, Vaši doktori s diplomom...
VALERIJA: Ljudi griješe.
ANKA: Travari ne.
VALERIJA: I travari griješe.
ANKA: Recite mi, barem, jedan slučaj u kojemu su griješili i da je ta njihova greška nekoga koštala života.
VALERIJA: Ne mogu se na brzinu sjetiti ni jednog slučaja.
ANKA: Jer ih nema.
VALERIJA: A da... Sjetila sam se.
ANKA: Recite.
VALERIJA: Čitala sam, doduše bilo je to davno, u "Areni", da je neki travar, smučkavši travu, i davši je ljudima da piju, usmrtio ih. Više se ne sjećam detalja.
ANKA: To nije istina!
VALERIJA: Istina je. Pisalo je u "Areni".
ANKA: Ah, novinari... Lakovjerni ste.
VALERIJA: Kako to mislite?
ANKA: U sve vjerujete. Em' u tablete, em' u doktore, em' u novine.
VALERIJA: Hvala Bogu da vjerujem.
ANKA: Ne spominjite Božje ime uzalud! Bog se, sigurno, ne slaže s doktorima. Da Bog vjeruje u doktore ne bi propustio ljudima da ih sami izmisle.
VALERIJA: Niste u pravu. Sve na svijetu stvorio je Bog.
ANKA: I bolesti?
VALERIJA: I bolesti.
ANKA: I travu?
VALERIJA: I travu.
ANKA: A čovjek je stvorio strojeve?
VALERIJA: Je.
ANKA: A strojevi proizvode tablete.
VALERIJA: Što time želite reći?
ANKA: Da je Bog stvorio bolesti i trave, a čovjek strojeve i tablete. Jesam li u pravu?
VALERIJA: Jeste.
ANKA: Znate što?
VALERIJA: Ne.
ANKA: Da je Bog htio da ljudi liječe bolesti tabletama koje proizvode strojevi, ne bi stvorio trave. I kada je Bog stvorio trave da njima liječimo bolesti, zašto bolesti liječiti tabletama?
VALERIJA: Jer ih doktori propisuju.
ANKA: Pogrešno.
VALERIJA: Ne bih rekla.
ANKA: Ja bih. Pogledajte oko sebe. Vidite li ljude koji su došli po pomoć doktoru?
VALERIJA: Ne vidim nikoga. Sami smo.
ANKA: A znate li gdje su ti ljudi?
VALERIJA: Ne. Gdje su?
ANKA: Otišli su po pomoć travarima.
VALERIJA: Ne vjerujem!
ANKA: Vjerujte mi. Shvatili su da čekajući duge redove u ambulantama, se izlažu raznim bolestima s kojima su ostali pacijenti došli. Zato su otišli travarima.
VALERIJA: Ne vjerujem Vam, nisu otišli. Znaju da je uskoro kraj radnog vremena doktorici, i da ne bi stigli na red. Odložili su odlazak za sutra. Joj! Sada sam se sjetila... Koliko je sati?
ANKA: 19,30.
VALERIJA: Moram uzeti tabletu.

(Otvaranje torbice. Traženje po torbici. Uzimanje bočice s tabletama. Otvaranje bočice, uzimanje tablete.)

ANKA: Nećete, valjda, uzeti tabletu?! Ove su najgore, najotrovnije!
VALERIJA: Molim?
ANKA: Vidite li ambalažu? Kapsula je od najlona. Kada je progutate, kao da ste progutali dijelić najlon - vrećice.
VALERIJA: Ma nemojte?
ANKA: Stvarno, kad Vam kažem. Vi ste intelektualka. Gledate HRT, OTV, možda pratite i satelite.
VALERIJA: Nisam radar da pratim te letjelice.
ANKA: Pogrešno ste me shvatili. Htjela sam reći da gledate strane programe.
VALERIJA: Nažalost, ne. Stid me je priznati, ali za jezike sam tutlek.
ANKA: Šteta. Jer da možete gledati te emisije, vidjeli bi ste što japanci govore o takvim tabletama i o najlonu.
VALERIJA: Što govore? Volim japance, strahovito su pametni! Kao djeca neprestano uče, a kao odrasli stalno rade. Volim japance!
ANKA: Japanci su ustanovili da kada hitite najlonku na zemlju da zemlja jako teško razgradi najlon, gotovo ništa. Najlon je neuništiv! Ekolozi su zato odlučili izbaciti najlonku iz upotrebe i koristiti papirnate vrećice. Znate da danas cvijeta ekološki pokret. 
VALERIJA: Znam. Postoji čak eko - telefon, eko - papir, a moj unuk čita eko - knjige.
ANKA: A znate li što su eko - japanci, nakon dugotrajnog istraživanja, otkrili o takvoj tableti, kakvu namjeravate uzeti?
VALERIJA: Ne.
ANKA: Da najlonska kapsula tablete ostaje u ovakvom obliku u želucu i ne razgrađuju se, jer želučana kiselina nije dovoljno snažna da je razgradi. Tako nerazgrađena kapsula ostaje, od trenutka uzimanja, do smrti, u tijelu čovjeka koji ju je progutao.
VALERIJA: Ma nemojte?
ANKA: Stvarno. Govorim Vam samo što su japanci ustanovili.
VALERIJA: Ako je to istina, neću uzeti tabletu. Ne treba mi!
ANKA: Ispravan postupak.
VALERIJA: Ako ne uzmem tabletu, boljet će me. Svaka čast japancima, ali bol je bol. Uzet ću je!
ANKA: Slobodno je uzmite. Ionako Vam je želudac krcat najlonskih kapsula. Da, Vi ste hodajući najlon. Ni u grobu se najlon u Vama neće razgraditi.
VALERIJA: Fuj!
ANKA: I ja kažem - fuj! Zato ja i uzimam isključivo trave. Od trava se sve razgradi. Priroda je, draga gospođo, priroda.
VALERIJA: Ali su trave skupe! Ja nemam novaca. Moram uzimati ono što dobijem na recept.
ANKA: Samo Vi gutajte kapsule. Gutajte, gutajte, dok se ne udavite.
VALERIJA: Zašto bih se udavila?
ANKA: Pitate zašto?! To je, barem, jasno.
VALERIJA: Meni nije.
ANKA: Nije?!
VALERIJA: Nije. Recite!
ANKA: Vi gutate najlonske kapsule. Vaš želudac ih ne može razgraditi. Najlon se taloži u Vama, poput smeća. Svakim uzimanjem tablete, talog je sve veći i sve više raste. Možda Vam je talog već ispunio želudac, pa će Vam, uzimanjem ove tablete, iz želuca viriti kapsula u grkljan, i tako Vas ugušiti.
VALERIJA: Zato me i boli grlo. A ja mislila angina.
ANKA: Kakva angina? Najlon! I tako će Vam najlon od kapsula zauzimati sve više mjesta u grlu, neće moći prolaziti zrak. Vi nećete moći govoriti i...
VALERIJA: Već sada ne mogu govoriti. Ja umirem! Medicina me ubila. Tablete otrovale.
ANKA: Na žalost, jesu.
VALERIJA: Ima li mi spasa?
ANKA: Ima.
VALERIJA: Hvala Bogu! Kako da se spasim?
ANKA: Idite travaru.
VALERIJA: Travaru?! Ni u ludilu!
ANKA: Na žalost... Onda Vam ostaje kapsula.
VALERIJA: Dosta mi je kapsula! Ne želim umrijeti! Tako mlada, s nepunih 59 godina života. 
ANKA: Ne morate umrijeti. Otiđite travaru. Travar će naći travu za Vaš problem.
VALERIJA: Hoće li?
ANKA: Naravno da hoće. Za svaku boljku ima travku.
VALERIJA: Onda što radim ovdje?! Ne želim se udaviti! Još sam mlada. Znate li za nekog travara?
ANKA: Znam.
VALERIJA: Najboljeg. Ne želim šarlatana.
ANKA: Ali najbolji je i najskuplji.
VALERIJA: Neka košta, koliko košta. Glavno da se ne udavim.
ANKA: U tom slučaju... Obratite se Vavi. Vava je najbolja. Adresu ne znam. Pitajte na informacijama, 988. Oni sigurno znaju.
VALERIJA: Hvala. Ovo mi više ne treba! (Baca bočicu s tabletama u koš) Odsada se liječim isključivo travama. Japanci znaju što rade, a i Bog. Da je htio da se liječimo tabletama, ne bi stvorio trave.
ANKA: Potpuno ste u pravu.

(Valerija odlazi. Otvaranje vrata. Medicinska sestra otvara vrata ordinacije.)

SESTRA: Sljedeći, molim.
ANKA: Ja sam.
SESTRA: Nema gospođe Valerije? 
ANKA: Ah, gospođa Valerija... Ona se više nikada neće vraćati. 
SESTRA: Znači, uspjelo Vam je? 
ANKA: Tako smo se i dogovorili, zar ne? Zar ste sumnjali u moje sposobnosti? 
SESTRA: (s olakšanjem) Napokon smo je se riješili.
ANKA: (s gnušenjem) Odlučila je povjerenje dati nekakvim travarima. (Zadovoljno se nasmiješi)
SESTRA: Da nije otišla, ponovno bi liječnica morala prekoračiti normu izdanih uputnica i recepata uštrb ostalih pacijenata. A znate, kako Ministarstvo gleda na to. Odbijaju joj od dohotka.
ANKA: Kada smo već kod dohotka, honorar, molim.
SESTRA: Izvolite, uđite. Odmah ćemo otvoriti bolovanje.

K r a j

Ratko Bjelčić

- 16 -


 

Naslovna | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16

 

Optimizovano za IE 800x600
Vesna Dencic ©
ETNA, Beograd, 2001-2003. Sva prava zadržana

- ETNA -