Časopis za satiru

- ETNA -

 

 


  Naslovna | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15


MAMAC

(radio - komedija)

RATKO: Jesi li vidio kako nas je Jasna pogledala?
JOSIP: Kada?
RATKO: Ono, kada smo išli na posao. Kraj porte.
JOSIP: Kako nas je pogledala?
RATKO: Mrklo. Kao da smo joj nešto učinili.
JOSIP: Jesi li siguran da je pogledala nas?
RATKO: Kako to misliš: "Jesam li siguran?" Naravno da jesam. Nisam slijep. Pogledala nas je ovako...
JOSIP: Vidio sam kako je pogledala, ali ne mislim da je pogled bio upućen nama. Možda je...

(Muzika)

RATKO: Prestani misliti i nastavi misao.
JOSIP: Mislim da je gledala tebe.
RATKO: Mene?! Zašto bi mene gledala?
JOSIP: Zaista ne znaš?
RATKO: Ne. Ništa joj nisam učinio.
JOSIP: Baš zato!
RATKO: Zašto zato? Što se smješkaš? Ako nešto znaš, reci.
JOSIP: Šuška se da te Jasna rado gleda.
RATKO: Što želiš time reći?
JOSIP: Znaš.
RATKO: Ne znam.
JOSIP: Svi znaju, osim tebe.
RATKO: Što?
JOSIP: Ako ti nitko drugi nije rekao, neću ni ja. Možda ćeš sam skopčati.
RATKO: Što? Budi jasniji.
JOSIP: Jasna se zaljubila u tebe! Je li dosta jasno?
RATKO: Molim? Ponovi?
JOSIP: Što se čudiš? Zaljubila se i gotovo.
RATKO: U mene?
JOSIP: Da, što je u tome čudno? Samac si, imaš dobru plaću. Kad ti djed umre imat ćeš grunt.
RATKO: Djeda pusti na miru. Neka živi što duže.
JOSIP: Pravo kažeš: Neka živi što duže. Da bi se brinuo o imanju, kako bi ti mogao preko vikenda skoknuti do njega i u autu dofurati (pjevuši) sira, putra, jajca i krumpira...
RATKO: Što hoćeš time reći?
JOSIP: Pustimo to. Vratimo se Jasnici.
RATKO: Zaljubljena je u mene, kažeš?
JOSIP: Ne kažem ja, nego se šuška. A da nije, bi li te onako pogledala?
RATKO: Ne znam. Nede mi u glavu da bi se Jasna zaljubila u mene. Neosvojiva je tvrđava. I sad, najednom...
JOSIP: Proljeće je...
RATKO: Kakve veze tu ima proljeće?
JOSIP: Proljeće, ljubav i te stvari. Kada će se zaljubiti, nego u proljeće? U koga će se zaljubiti, nego u tebe, samca s dobrom plaćom. Neće valjda u mene, oca petogodišnjeg sina i muža žene opsjednute vlastitom ljepotom.
RATKO: Zaljubila se u mene... Doduše Jasna nije loša, a i grunt joj je blizu djedinog. Dobar komad plodnog tla.
JOSIP: Proradili su u tebi poljoprivredni instikti. Vidi se, korijeni su korijeni...
RATKO: Što se vidi? Ne kanim živjeti na selu. Nisam zabadava završio faks!
JOSIP: I nisi, imaš dobru plaću.
RATKO: Što mi stalno plaću stavljaš pod nos, kao da nemamo jednaku.
JOSIP: Nemamo.
RATKO: Zar ne dobivaš...
JOSIP: Dobivam, ali imam veće troškove. Klinac i njegova mala škola. Kažu: "Besplatno školovanje", a meni za to besplatno školovanje svaki mjesec trećina plaće ode. Te trebam kupiti ovo, te ono... A i žena puno troši. Kako na njoj masno zarađuju. Nema te kreme koju ne kupi. Blago tebi, Ratko, ti si neženja i nemaš tih briga.
RATKO: Nemam tih, ali imam sličnih. Zato što sam rođeni zagrebčanin i samac, treći sam na listi za dobivanje stana, a netko dođe iz Hercegovine, napravi dijete i odmah dobije stan.
JOSIP: Ti to na mene misliš?
RATKO: Ne, samo onako. Plaćaj podstanarstvo, u devizi, razumije se. Svaki mjesec sve više odvajam od plaće za tu bijednu sobicu. Nesretnik sam od rođenja.
JOSIP: Kakav nesretnik? Sretnik si!
RATKO: Ja? Da me ti nisi zamijenio s nekim?
JOSIP: Nisam.
RATKO: Onda zašto tako misliš?
JOSIP: Zbog Jasne. Dobra je puca, a i sise dobre ima. Da ne govorimo o ritici... Baš si sretnik. Takvu žensku imati je san, zgoditak na lutriji.
RATKO: Nije da je Jasna loša, ali.. Još uvijek mi nede u glavu da se zaljubila u mene. I taj njezin pogled...
JOSIP: A kako bi te drugačije trebala pogledati da ti da do znanja da je vrijeme da joj priđeš i ostvariš ljubavnu vezu s njom. Zašto da patite?
RATKO: Patimo?!
JOSIP: Jasna pati jer te nema, a kao žensko, poštuje normu da prva ne prilazi dečku. Dosta joj je patnje, želi ostvariti svoju ljubav.
RATKO: Misliš?
JOSIP: Naravno. Zašto da pati? Ako nećeš ti, ima tko hoće.
RATKO: Nije da neću...
JOSIP: Onda što čekaš? Spasi je! Priznaj da i ti nju voliš. Otkrij joj svoje osjećaje.
RATKO: Kada bismo se uzeli, popeo bih se na listi za dobivanje stana i rješio podstanarstvo. Idem odmah Jasni. Reći ću joj da mi se sviđa. Da je njezin grunt dobar. Da je djedu dobro rodilo grožđe. Da je djedova krava rekorderka sela...
JOSIP: Nećeš joj valjda to reći?
RATKO: Zašto ne?
JOSIP: Nije se Jasna zaljubila u kravu da joj pričaš da je rekorderka, već u tebe. Moraš joj pričati slatke riječi. Uostalom, znaš s ženskama, akademski si građanin. 
RATKO: Akademski jesam, ali na faksu to nismo učili. A ni u životu, nisam imao prilike. Hvatao sam prosjek da bih se direktno upisao na magisterij. Za ženske vremena nisam imao.
JOSIP: Nećeš valjda reći da si nevin?
RATKO: To je moja privatna stvar.
JOSIP: Nemoj se odmah ljutiti. Prijatelji smo. Pomoći ću ti. Prvo, odeš kupiti cvijeće, ženske vole cvijeće. Zatim Jasni predaš buket i počneš joj govoriti nježne riječi. Ostatak teče sam po sebi. Jasni nije važna forma razgovora. Jasna te voli i najvažnije joj je da učiniš prvi korak. Ona će preuzeti ostatak.
RATKO: Znači trebam kupiti cvijeće. Odakle mi? A da! Bok, idem!
JOSIP: Kuda ćeš?
RATKO: Idem u cvječarnicu, preko puta. Ako me direktor bude tražio, reci mu da sam ovdje negdje i da ću se odmah vratiti.
JOSIP: Nema frke.

(Ratko izlazi. zatvaranje vrata. muzika. otvaranje vrata cvjećarnice)

CVJEČAR: Zar ne da je prekrasan buket?
GOSPOĐA: Da. 
CVJEĆAR: Hvala Vam i dođite opet.
GOSPOĐA: Ne dao Bog istim povodom.
CVJEČAR: A što Vama treba, gospodine?
RATKO: Ovaj...

(Gospođa izlazi iz cvječarnice, čuje se zatvaranje vrata.)

CVJEČAR: Samo recite.
RATKO: Trebao bih buket.
CVJEČAR: Od kojih cviječa?
RATKO: Ovaj... Za djevojku...
CVJEČAR: A, cvijeće koje će govoriti umjesto Vas djevojci da je volite.
RATKO: Da.
CVJEČAR: Koje cvijeće biste željeli?
RATKO: Ovaj... Može isto kao i gospođi. Sviđa mi se njezin buket.
CVJEČAR: Mislite na umjetne krizanteme koje je kupila gospođa prije Vas?
RATKO: Ne znam kako se zovu, ali na to cvijeće mislim.
CVJEČAR: I to Vam treba za djevojku?
RATKO: Da.
CVJEČAR: Primite moje iskreno saučešće.
RATKO: Molim?
CVJEČAR: Tako mladi izgubili ste voljenu osobu. Kako je žalostan život.
RATKO: Nisam izgubio djevojku. Tek sam je dobio!
CVJEČAR: Molim?
RATKO: Treba mi cvjeće kako bi Jasna prestala patiti.
CVJEČAR: Jadnica bolesna je...
RATKO: Zaljubljena! 
CVJEČAR: Oprostite, vidim da je nastao kratki spoj. Molim Vas, objasnite mi za što Vam treba buket.
RATKO: Da bih ga poklonio Jasni i učinio prvi korak. Sve ostalo će Jasna preuzeti. Sve znam. Josip mi objasnio. Proljeće, ljubav...
CVJEČAR: A, to. Zašto odmah ne kažete?
RATKO: Govorim Vam već pola sata. Žuri mi se. Molim Vas dajte mi bilo kakav buket. Glavno da ga imam.
CVJEČAR: Ne morate se ljutiti. Odmah ću Vam dati. (Cvječar pravi buket.) Ovaj ću cvijet, ovaj, i ovaj. Izvolite, lijep buketić. Deset maraka plativo u kunama. 
RATKO: Zar i to u markama?
CVJEČAR: Recite mi što nije u markama i poklonit ću Vam jedan cvijet.
RATKO: Sadržite kusur. Ajd', bok!

(Muzika. otvaranje vrata)

RATKO: Da l' me tko tražio?
JOSIP: Nije.
RATKO: Evo, imam i cvijeće. Sad samo još da dođe pauza i Jasna će prestati patiti, a naša ljubav početi.
JOSIP: Strpljenja malo. Znaš onu - strpljiv - spašen.
RATKO: Samo...
JOSIP: Što je?
RATKO: Cvijeće imam, to je u redu, ali što ću joj reći? Kako ću započeti? Ipak sam joj ja pretpostavljeni.
JOSIP: Neka te to ne brine. Ljubav ne pita tko je tko.
RATKO: A i ljudi... Odgovarat će Jasnu da je sa mnom zato što sam joj ja nadređeni.
JOSIP: Neka te ne zabrinjavaju drugi. Kada bih ja slušao druge, ne bih bio to što jesam.
RATKO: Misliš li na švrljanje s ženskama iz poduzeća?
JOSIP: Jedan džentlmen to ne govori. Među nama, da. Kada bih se obazirao na šaputanja, bio bih budala. Šaputanja nisu sasvim istinita.
RATKO: A iz njih si saznao da me Jasna voli. Možda je to sve nesporazum? Možda Jasna i nije pogledala mrklo iz određenog razloga? Možda se to sve meni pričinilo? Sigurno radim od muhe slona.
JOSIP: Ne govori gluposti! Ovo s Jasnom jasno je k'o pekmez. Voli te i nema tu mudrijanja. Ljubav joj se očituje u očima.
RATKO: Zaista?
JOSIP: Stvarno si nevjerni Toma. Zašto se Jasna nije zagledala u mene? Zašto joj se ja ne sviđam?
RATKO: To se i ja pitam. Šuška se da si sa svakom bio, pa ne vidim, zašto ne bi bio i s njom.
JOSIP: Nije li to još jedan dokaz da se Jasna čuva za tebe? Treba li još bolji dokaz? Kada je ja nisam osvojio onda ili ženska nije normalna, ili je neuračunjljiva zbog ljubavi. Što misliš, koji je od ova dva slučaja, slučaj s Jasnom? 
RATKO: Ne znam.
JOSIP: Što si se udrtario? Ženska pati na tebe, a ti? K'o gladan srat.
RATKO: Dobro da si me sjetio na hranu, uskoro će pauza, za vrijeme gableca ću reći Jasni što osjećam prema njoj. 
JOSIP: Zašto bi čekao pauzu? Pozovi je odmah! 
RATKO: Mora raditi. Normu napraviti.
JOSIP: I zbog toga se ti ustručavaš?
RATKO: Da. Rad je na prvom mjestu. Tek onda zabava.
JOSIP: Znači, tebi je ljubav zabava? To što Jasna pati tebi je zabavno?
RATKO: To nisam rekao.
JOSIP: Ali se tako držiš.
RATKO: Dobro i što bih, po tvom mišljenju, trebao učiniti?
JOSIP: Pozvati je telefonom. Ti ćeš biti sam s Jasnom u kancelariji, a u pogonu će ženske misliti da je to normalan razgovor šefa i radnice. Ništa sumnjivo.
RATKO: U pravu si. A norma?
JOSIP: Kakva norma?
RATKO: Jasna neće uspjeti napraviti normu jer će s menom razgovarati, a vrijeme leti.
JOSIP: Fučkaš normu! Slušaj: je li ti važnije pišljiva norma ili profurati s Jasnom?
RATKO: Zna se.
JOSIP: Pusti političke parole. Nisam te pitao u kojoj si stranci, već što je važnije.
RATKO: Jasna i ja.
JOSIP: Eto, vidiš. Hajde, zvrcni pogon.
RATKO: Ali...
JOSIP: Ne odugovlači. Pozovi je.
RATKO: A što ću joj reći? Zašto je zovem?
JOSIP: Recimo, zoveš je, u vezi posla.
RATKO: Kakvog posla?
JOSIP: Nešto možeš i sam smisliti. Jesi li šef ili nisi?
RATKO: Reći ću da je zovem u vezi, u vezi, norme.
JOSIP: Ti i tvoja norma. Nije ni čudno što nikada nisi imao djevojku, kada samo na posao misliš.
RATKO: Nije istina! Mislim i na druge stvari. Tajnik sam ogranka naše stranke u tvornici. Tvoj zamjenik u općinskoj skupštini...
JOSIP: Dobro, dobro. Nisam na to mislio, već na ženske. Koliko se sjećam nikada te ni s jednom nisam vidio, a ništa se ni ti ne hvališ.
RATKO: Džentlmen o tome ne govori!
JOSIP: Zašto onda kršiti pravila? Ovo s Jasnom isto spada u odnose s ženskom. Hajde, zvrcni je i zgotovi stvar.
RATKO: I hoću!

(Okreće brojčanik telefona. govori u slušalicu.)

JOSIP: Vidiš, nije teško. A sad, ostavljam vas golupčiće same.
RATKO: Ideš nekamo?
JOSIP: Idem u grad. Klincu moram nabaviti rekvizit za malu školu. Neću se vratiti. Ne isplati mi se zbog nekoliko sati radnog vremena, vračati se. Ako direktor, slučajno, pita za mene, reci mu da sam na sastanku.
RATKO: Kakvom sastanku?
JOSIP: Izmisli nešto, jesi li šef, akademski građanin? Idem. Držim ti fige! Sutra ćeš mi ispričati kako je bilo s Jasnom. (Odlazi) 

(Muzika. tiho emitiranje radio-programa. kucanje na vratima.)

RATKO: Izvolite.

(Otvaranje vrata. po Jasninom glasu čujemo da se Jasna plaši razgovora s Ratkom)

JASNA: Zvali ste me, šefe?
RATKO: Jesam. Sjedni. (Zatvaranje vrata) Kako da počnem? Znaš, Jasnice... Ovaj, znaš...
JASNA: Da, šefe?
RATKO: Kako da počnem? Pozvao sam te radi našeg odnosa... Sjedni.
JASNA: Hvala, šefe.
RATKO: Ti znaš koliko te ja poštujem...
JASNA: Pretpostavljam, šefe.
RATKO: Ne moraš me zvati šefe.
JASNA: Da, šefe. Kako Vi kažete, šefe.
RATKO: Nemoj me više zvati šefe. Zovi me Ratko. Od sada sam za tebe Ratko.
JASNA: Razumijem, šefe, ovaj, Ratko.
RATKO: Želio bih ovaj naš odnos riješiti... Uh, umalo zaboravih. Izvoli cvijeće.
JASNA: Za mene?
RATKO: Za tebe.
JASNA: Hvala.
RATKO: Ovaj naš odnos nije poslovan...
JASNA: Znala sam da me ne zovete bez veze.
RATKO: Naravno.
JASNA: I cvijeće ste mi dali. (Zaplače)
RATKO: Nemoj plakati. Ne moraš plakati...
JASNA: Kako ne moram?
RATKO: Odlučio sam... (Jasna brizne u plač) Ma, što je sad? Eto ti maramica. Ne plači.
JASNA: Kako ne bih plakala?
RATKO: Nemaš razloga za plač.
JASNA: Kako nemam? Prvo - poziv, drugo - cvijeće, treće - Vaše pričanje o odnosu, četvrto - donošena odluka, i još nedostaje peto - knjižica.
RATKO: Kakva knjižica?
JASNA: Radna. (Plače) Tako je i Štefa bila...
RATKO: O čemu govoriš? Ne shvaćam...
JASNA: Znam, reći ćete, nema razloga za plač.
RATKO: I nema.
JASNA: Ima! Eto, prije nego odem, reći ću Vam što Vas ide! Rintam za mizernu plaću!
RATKO: To ćemo riješiti.
JASNA: Vidim kako rješavate. Buketom.
RATKO: Zar ti ne odgovara cvijeće? Da možda nisam kupio krivo.
JASNA: Pravo je. Evo Vam ga! Meni ne treba! Idem!
RATKO: Jasno, ne idi! Što je sad ovo odjednom, samo sam htio reći...
JASNA: Znam što ste htjeli reći. Popušila sam nogu! Brojka si na spisku.
RATKO: Kakvom spisku? 
JASNA: Za čekanje.
RATKO: Kakvo čekanje?
JASNA: Ili sam odmah popušila.
RATKO: Ne shvaćam o čemu govoriš. Što si popušila?
JASNA: Nogu.
RATKO: Kakvu nogu? Sjedni, Jasnice i smiri se. Kad se smiriš, sve ćeš jasnije vidjeti.
JASNA: Što? Red na Birou?
RATKO: Kakav Biro?
JASNA: Zar ovo nije?
RATKO: Što?
JASNA: Prestanak odnosa.
RATKO: Ne, ovo je početak.
JASNA: Ne, ne. Nećemo tako. Ići ću na sud!
RATKO: Kakav sud?
JASNA: Sindikat je na mojoj strani!
RATKO: Što će ti sindikat?
JASNA: Znam svoja prava. Ne možete Vi samo tako. Jasnu u rit. Ne, ne, bez razloga na ulicu.
RATKO: Sad mi je dosta!
JASNA: Još i vičete na mene. Sve ću reći sindikatu.
RATKO: Jasno, molim te, ohladi se i ispričaj mi o čemu je riječ.
JASNA: Kao da Vi ne znate? Čekajte svoj red! Uskoro ćete to doživjeti i Vi. I Vas će netko u rit! Zajedno ćemo čekati u redu na Birou. 
RATKO: Koliko shvaćam ti misliš da je ovo...
JASNA: Ne da mislim, već znam. Nisam prva.
RATKO: Ma ne. Ni govora. Ne dobivaš otkaz.
JASNA: Ne? I dalje mogu raditi?
RATKO: Naravno. Odakle ti pomisao da ti dajem otkaz?
JASNA: Cvijeće. I Štefica je dobila tako. Prvo cvijeće, a onda knjižicu.
RATKO: Ni govora. Cvijeće ti je trebalo reći što osjećam prema tebi. Reći ti da te volim i da shvaćam tvoj pogled.
JASNA: Molim?
RATKO: Tvoj pogled mi je rekao sve. Ne moraš više patiti. Naša ljubav može početi. Ja te...
JASNA: Ali ja Vas ne volim!
RATKO: Molim?
JASNA: Mislim kao muškarca.
RATKO: Sramežljiva si..
JASNA: Nisam. Ne volim Vas!
RATKO: A pogled?
JASNA: Koji pogled?
RATKO: Mrkli. Kraj porte. Kada smo Josip i ja ulazili u tvornicu.
JASNA: A to. Pogledala sam Josipa.
RATKO: Josipa?!
JASNA: Jučer mi je, za pauze, predložio da mu budem ljubavnica. Što bih ja s oženjenim muškarcem? Taj pogled mu je bio znak da se ljutim na njega i da ne računa na mene. Zato sam mislila da sam dobila otkaz jer, da je šef Josip nešto zakuhao.
RATKO: Znači, to je značio taj pogled... Zato je Josip i izašao iz kancelarije. Tobož, klincu kupiti rekvizit.
JASNA: Žao mi je, šefe. Moje srce, pripada drugome. Nemojte se ljutiti. Najbolje da odem.

(Jasna korača prema izlazu.)

RATKO: Barem ponesite cvijeće. Kupljeno je za Vas. (Jasna se vraća i uzima cvijeće. Izlazi. Čuje se tiho emitiranje radio-programa. Na programu je sentiš. Muzika.) Zašto je Josip to učinio? Čekam da se vrati. Koliko mi se čini, rekao je da se vraća tek sutra. Tko će dočekati sutrašnji dan?

(Poglašava zvuk emitiranja radio-programa. Na radiu sentiš. Muziku prekida spikerov zafrkantski govor.)

SPIKER: Jeste li i Vi danas progutali prvoaprilski mamac? Ako niste, izdržite do kraja. Još je samo trinaest sati i dvadeset sedam minuta vladavine prvog travnja.
RATKO: To je, znači - progutao sam mamac! Jedva čekam sljedeću godinu. Josip će progutati moj mamac, prema kojem je njegov, s Jasnom i ljubavlju, dječja igra.
(Muzika)

k r a j

Ratko Bjelčić

- 15 -


 

Naslovna | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15

 

Optimizovano za IE 800x600
Vesna Dencic ©
ETNA, Beograd, 2001-2003. Sva prava zadržana

- ETNA -