Časopis za satiru

- ETNA -

 

 


  Naslovna | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15


TAJNA ŽENSKIH GAĆICA

(radio-komedija)

(Scena vođenja ljubavi. Uzdasi)
PRILEŽNICA: Tooo! To mi radi! Tooo! (zvonjava mobitela) Nemoj, nemoj! Nek zvoni, neka samo zvoni. Tooo! Takooo! (zvonjava mobitela)
JURA: Al' moram...
PRILEŽNICA: Hebi ga, javi se. 
JURA: Da, izvolite... A, ti si... Štooo?! Ma ne bi... Stvarno?! Upali televizor! Upali televizor!
PRILEŽNICA: Eto, eto, sad ću.
JURA: Brže, brže!
PRILEŽNICA: Eto.

(Čuje se zvuk s televizora. Prilog zagrebačke panorame. Muški glas govori o investiranju u Jarun)

JURA: O, ne, o ne! 
PRILEŽNICA: Što ti je?
JURA: Prokletnica! Ona meni! Ona meni! Ona... Ona...
PRILEŽNICA: Nemoj se uzrujavati. 
JURA: Kurvo, nevjernica jedna! Ti ćeš meni... 
PRILEŽNICA: Imaš slabo srce. Visoki šećer...
JURA: Rogove...! Ti ćeš...
PRILEŽNICA: Što ti je? Što ti je? Ej, Jurek, Jurice...! Opusti se malo. Legni se se ... Tako. A sad... Hajde, Jurek... Lezi. Jurice...? Sve u redu, Samo se ti... Jurice?... Hajde, odgovori mi... Pomakni se... Pa ti se ne mičeš! Pa ti si blijed... Nemoj mi to raditi! (histerično) Neću to! Nećuuu! Nemoj, ne umiri!

(Najava radio-igre. Glazbeni prijelaz. Kucanje na vrata)

ISTRAŽITELJ: Da, slobodno naprijed. Uđite. (otvaranje vrata) Oprostite što Vam osobno nisam otvorio vrata. Mislio sam da je... Izvolite. Sjednite. (Približavanje ženskih koraka. Zvuk sjedenja na naslonjač) Kako Vam mogu biti na usluzi? 
UDOVICA: Ovaj... Kako da počnem?
ISTRAŽITELJ: Slobodno se raskomotite, opustite. Želite li što popiti?
UDOVICA: Ne, hvala. 

(pauzica)

UDOVICA: Znate...?
ISTRAŽITELJ: Da?
UDOVICA: Umro mi je suprug.
ISTRAŽITELJ: Moje saučešće. 
UDOVICA: Hvala. (pauzica) Ne znam odakle da počnem... Znam od početka, ali... Ma... 
ISTRAŽITEJ: Samo izvolite...
UDOVICA: Baš sam kuhala večeru kada je zazvonio telefon. Ništa ne sluteći ja sam se javila. A ono... (rasplače se) Javili su mi da mi je umro suprug. Od srca. U hotelu. Pred vratima dizala...
ISTRAŽITELJ: Želite li, možda, papirnatu maramicu?
UDOVICA: Ne, hvala. Imam svoju.
ISTRAŽITELJ: Slobodno, kada osjetite, da možete, nastaviti, vi samo nastavite...
UDOVICA: I tako sam obavještena da mogu doći preuzeti suprugovu odjeću i ine stvari u mrtvačnicu, jer da su ga odvezli tamo. A kada sam došla u mrtvačnicu... (rasplače se) A ono... Oni su meni dali ovo... (otvara tašnu) Eto...
ISTRAŽITELJ: Ženske gaćice?
UDOVICA: Da ih je nosio moj suprug u trenutku infarkta. Ženske gaćice. Zamislite, kažu mi: "Bile su na mojemu pokojnome suprugu."
ISTRAŽITELJ. Ali odakle one na vašem suprugu?
UDOVICA: To želim da vi meni odgovorite. Molim Vas, što košta da košta, istražite, što je moj pokojni suprug radio u ženskim gaćicama.
ISTRAŽITELJ: Možda je bio tranzvertit?
UDOVICA: Nije. Ni čarape nije odjevao, ako mu ih ja nisam dala. Da je bio tranzevertit znala bih.
ISTRAŽITELJ: Ne sumnjam ja u to. Ali odakle one vama?
UDOVICA: Dali su mi, zajedno sa suprugovim stvarima, u mrtvačnici. 
ISTRAŽITELJ: Sigurno je došlo do zabune? Pogrešno adresiranih gaćica...
UDOVICA: Nije. 
ISTRAŽITELJ: Možda...
UDOVICA: Ni m od možda. Pomislila sam i ja da je došlo do zabune. Ali one su, po veličini, tj. konfekcijskom broju, jednake broju koji je nosio moj suprug. Obratila sam se dežurnome i tražila suprugove gaće. Ali muških gaća nije bilo, kao ni jedne mrtve gospođe čije bi te, ženske gaćice, mogle biti. A na gaćice su ženske. Vidite li?
ISTRAŽITELJ: Stvarno. Čudno. Zanimljivo.
UDOVICA: Odmah sam otišla na policiju, ali policija mi je odgovorila da nije u njezinoj nadležnosti istraga o nestalim muškim gaćama i otkrivanje "Tajne ženskih gaćica", bez obzira što su se one nalazile u moga pokojnika.
ISTRAŽITELJ: Razumljivo. Oni se ne bave time. Oni su prebukirani težim kriminalnim radnjama.
UDOVICA: Uputili su me da se obratim privatnome istražitelju. I tako me evo, ovdje, pred vama. A Vi, izvolite istražite. Neka košta, koliko košta!
ISTRAŽITELJ: Na pravome ste mjestu. Preuzet ću slučaj. Otvaram istragu i iz ovih stopa krećem u hotel.

(glazbeni prijelaz)

ISTRAŽITELJ: Vi ste, ovdje portir?
PORTIR: Jesam. Već godinama. Zašto Vas to zanima?
ISTRAŽITELJ: Zanima me da li se možda sjećate nezgode, koja se odigrala prije nekoliko dana?
PORTIR: Kakve nesreće?
ISTRAŽITELJ: U kojoj je neprežaljeni, a imućni suprug postarije imućne udovice, Bog mu dušu oprosti, izdahnuo čekajući dizalo.
PORTIR: A mislite onoga s petoga kata...?
ISTRAŽITELJ: Znači, sjećate se...
PORTIR: Ovaj, nisam rekao da se sjećam. Znate kakva su danas teška vremena. Eto, struja je ponovno poskupila. Uskoro će i gorivo, a onda kruh i mlijeko. A Vi biste da se pod bremenog takvog inflacijskog tereta, svega sjećam...
ISTRAŽITELJ: A ovo... (šuškanje novčanice) Jel' sad u redu, s vašim sjećanjem, kada vam je šuškava novčanica u džepu?
PORTIR: Ovaj... Lakše se misli. A i sad se prisjećam. 
ISTRAŽITELJ: Čega se prisjećate?
PORTIR: Gospodin je bio često naš gost. A i napojnice je dobre ostavljao, nek mu Bog dušu prosti. Znate nedostajat će mi. A i mlađahna gospođa koja je...
ISTRAŽITELJ: Rekli ste mlađahna gospođa?
PORTIR: Jesam. Često su bili u društvu. A i raskošni. Šteta što nema mnogo više takvih gostiju. Znate, ona čak ima i sobu u našem hotelu.
ISTRAŽITELJ: Na petome katu?
PORTIR: Ovaj... Toga se ne mogu sjetiti.
ISTRAŽITELJ: A njezina imena ili prezimena?
PORTIR: Ne mogu se sjetiti ni kako izgleda, a Vi biste htjeli da joj još znam i ime i broj sobe. (zajaukne) Joj!
ISTRAŽITELJ: Što Vam je?
PORTIR: Moj zub. Pokvaren zub. A znate li, samo, koliko stomatološko lječenje mnogo košta, a kako ja slabo zarađujem. Ne znate? Odakle biste Vi to znali. A zub? Boli li me boli, pa ne mogu misliti. 
ISTRAŽITELJ: Dobro, eto Vam (šuškanje novčanice).
PORTIR: E, već lakše mislim.
ISTRAŽITELJ: Ime i kat.
PORTIR: Što ste tako nestrpljivi? Pa reći ću Vam... 

(Glazbeni prijelaz. Zvuk zvona. Otvaranje vrata.)

PRILEŽNICA: Da, izvolite...?
ISTRAŽITELJ: Dobar dan.
PRILEŽNICA: Dobar dan.
ISTRAŽITELJ: Da li ste vi gospođa Marija Dobra?
PRILEŽNICA: Gospodićna.
ISTRAŽITELJ: Oprostite, gospodićna Marija Dobra?
PRILEŽNICA: Jesam. Zašto me trebate?
ISTRAŽITELJ: Znate, ja sam privatni istražitelj. Istražujem smrt gospodina Jure Meznara. 
PRILEŽNICA: Jure Meznar? Tko je to?
ISTRAŽITELJ: Gospodin koji je, u četvrtak, preminuo, ispred dizala, na vašem katu.
PRILEŽNICA: A... ? Mislite na onoga gospodina...? Od čega je umro?
ISTRAŽITELJ: Od srca. Infarkt.
PRILEŽNICA: Jadničak.
ISTRAŽITELJ: Zanima me da li ste Vi nešto vidjeli? Da li možda znate nešto vezano uz taj događaj.
PRILEŽNICA: Pa, ovaj... Ne. Ništa ne znam. 
ISTRAŽITELJ: Mogu li, na trenutak, uči u Vaše odaje?
PRILEŽNICA: Uči? Zašto?
ISTRAŽITELJ: Da ne razgovaramo na hodniku.
PRILEŽNICA: Znate boli me glava. Užasno. Moram ići leći. Oprostite...
ISTRAŽITELJ: Ali samo kratko. Tek još nekoliko pitanja. Može li?
PRILEŽNICA: (nevojlno) Dobro, može.

(Istražitelj i priležnica ulaze. Zatvaraju se vrata)

ISTRAŽITELJ: Dakle, tu, na ovome krevetu je umro.
PRILEŽNICA: Umro?! Tko umro?
ISTRAŽITELJ: Nemam mnogo vremena. Najbolje da odmah priznate.
PRILEŽNICA: Priznam?! Što priznam? Vi me plašite!
ISTRAŽITELJ: Hajde, dosta glume! Sve znam. Sve znam. Nedostaje mi samo Vaše priznanje i onda sam gotov. Slučaj je zaključen. Honorar u džepu!
PRILEŽNICA: Kakav slučaj? Kakav honorar?
ISTRAŽITELJ: Priznajte! Gaćice su vas otkrile!
PRILEŽNICA: Kakve gaćice?
ISTRAŽITELJ: 100% fini pamuk. Sve znam sve znam. Vi samo sve lijepo priznajte i stvar je gotova. Slučaj riješen.
PRILEŽNICA: Ali...
ISTRAŽITELJ: Moram Vam izreći pravno gledalište na cijeli slučaj. A ono je...
PRILEŽNICA: A ono je...
ISTRAŽITELJ: Robija.
PRILEŽNICA: Robija? Vi me plašite!
ISTRAŽITELJ: A možda, robiju, možemo i izbjeći. Smrt je proglašena prirodnom, uz to, jedino vas ja vezujem za pokojnikove zadnje trenutke. 
PRILEŽNICA: Vi blefirate. A, ne, ne! Nisam ja od jučer. Mislite sve ću priznati. Sve ću izlanuti. Ali, ja s time nemam nikakve veze. Mene Jura... (shvativši što je htjela reći) Opla!
ISTRAŽITELJ: Evo, neće jezik u krivo! A jezik Vas je razotkrio. I što ćemo sad?
PRILEŽNICA: Što ćemo sad?
ISTRAŽITELJ: Znam.
PRILEŽNICA: Znate.
ISTRAŽITELJ: Što ću s tom povezanošću učiniti, uveliko ovisi o vašoj suradnji. Ukoliko ćete surađivati...
PRILEŽNICA: Surađivat ću.
ISTRAŽITELJ: Onda nema bojazni. Počnite. Kako je umro gospodin Jura. 
PRILEŽNICA: Odakle da počnem?
ISTRAŽITELJ: Reći ću Vam što znam. 
PRILEŽNICA: Recite...
ISTRAŽITELJ: Znam da je gospodin Jura umro u Vašem krevetu. Da ste se Vi uspaničili i u panici mu odjenuli svoje gaćice.
PRILEŽNICA: U panici? Pa ne budite smiješni? I on da bi stao u moje gaćice? Pa Jura je nosio dva broja više od mene. Kao ja prije tri mjeseca.
ISTRAŽITELJ: Ali, odakle mu onda Vaše gaćice?
PRILEŽNICA: To se i ja pitam?
ISTRAŽITELJ: Ako nisu Vaše čije su onda gaćice koje su bile na Juri?
PRILEŽNICA: Ne znam. Ja sve svoje gaćice čuvam. Na broju. Znate, kilogrami se brzo nakupe. I možda ću se vratiti na istu veličinu. Ali, ako želite, mogu ponovno pobrojati gaćice.
ISTRAŽITELJ: Može.
PRILEŽNICA: A i nemam ih mnogo. Za svaki dan po tri. Dakle, radi se o broju 38. (otvara ladicu) Eto ih. Jedan, dva, tri, četiri... Dvadeset i... Nema više. Jedna manjka
ISTRAŽITELJ: Dakle netko ih je uzeo?
PRILEŽNICA: U mene su nestale, a u njega se pojavile. Netko mu ih je stavio.
ISTRAŽITELJ. Tko bi mu stavio Vaše gaćice?
PRILEŽNICA: Ja ne znam. Ali netko je! Osim toga da sam mu ja stavila svoje gaćice, njegove bi ostale, tu u sobi, zar ne?
ISTRAŽITELJ: Bi.
PRILEŽNICA: A nisu. A gdje su? Osim toga, odakle Vama moje gaćice?
ISTRAŽITELJ: Dali su ih, uz ostale Jurine stvari, Jurinoj udovici.
PRILEŽNICA: A Jurine gaće? Gdje su Jurine gaće?
ISTRAŽITELJ: To sam mislio da ćete vi meni odgovoriti.
PRILEŽNICA: A što su Vam rekli u mrtvačnici?
ISTRAŽITELJ: Udovici su rekli da ih nema i da ih nije ni bilo.
PRILEŽNICA: A Vama?
ISTRAŽITELJ: Ja nisam bio u mrtvačnici. Nisam, naprosto smatrao da je to potrebno. Odgovorili bi mi isto što i udovici. Da je Jura došao s vašim gaćicama i da do zamjene u mrtvačnici nije moglo doći. Svi ostali pokojnici su dobili svoje stvari.
PRILEŽNICA: Gdje su, onda, Jurine gaće?
ISTRAŽITELJ: Udovici su rekli da ih u mrtvačnici nema. Ali... Ako je Jurica umro, tu u vašoj, sobi?
PRILEŽNICA: Je.
ISTRAŽITELJ: I ako ste ga Vi odjenuli?
PRILEŽNICA: Jesam. Ali svoje mu gaćice nisam dala.
ISTRAŽITELJ: I iznijeli ga pred dizalo.
PRILEŽNICA: Bio je težak. Jedvice sam uspjela.
ISTRAŽITELJ: Pa onda tko mu je i kada uspio odjenuti Vaše gaćice?
PRILEŽNICA: To i mene zanima. Nađite Jurine gaće i otkrit ćete tko je ovo sve zakuhao.
ISTRAŽITELJ: Nadajmo se. A sada mi Vi recite - zašto je gospodin Jura umro?
PRILEŽNICA: Nisam ja kriva.
ISTRAŽITELJ: Nisam ni rekao da ste vi krivi. Samo mi recite što se je to zbilo.
PRILEŽNICA: Znate... Mi smo radili ono... Znate na što mislim?
ISTRAŽITELJ: Pretpostavljam.
PRILEŽNICA: E, uslijed toga je Jureku, zvonio mobitel. Jurek se javio i... (rasplače se) Nisam ja kriva! Sam je htio. Da upalim televiziju. A imao je slabo srce. Visoki šećer...
ISTRAŽITELJ: Želite li papirnatu maramicu?
PRILEŽNICA: Ne, hvala. Imam svoju. 
ISTRAŽITELJ: A što je bilo na televiziji?
PRILEŽNICA: Ugledao je nju!
ISTRAŽITELJ: Nju?
PRILEŽNICA: Svoju ženu. U zagrljaju drugoga.
ISTRAŽITELJ: Molim?!
PRILEŽNICA: Uzbudio se. Uzrujao. Srce to nije izdržalo. (zajeca)
ISTRAŽITELJ: Ali... Ali...
PRILEŽNICA: Nevjernica jedna! Vidite što mi je učinila? U crno me uvila!
ISTRAŽITELJ: Molim Vas, prestanite plakati. I objasnite mi, kako je to on nju vidio? Što je u stvari vidio? Rekli ste zagrljaj.
PRILEŽNICA: Zagrljaj. Grlili su se k'o taubeka dva. Znate, na TV-u su prikazivali panoramu. Jarun. I klupu. A ona prokletnica jedna. (zaplače) U klupi zagrljena. K'o taubeka dva skupa su bili. (zajeca) A mene u crno uvili!
ISTRAŽITELJ: I što je tada bilo?
PRILEŽNICA: Kako to mislite?
ISTRAŽITELJ: Što se dalje zbilo, kada je gospodina, Jureka, uhvatilo srce.
PRILEŽNICA: Ja sam izgubila svjest. Pa to je, nečuveno. Da Jurek infarktira pored mene. Joj, to je užas. To bi mi uništilo ugled. Što bi ljudi mislili o meni? Što biste Vi mislili o meni?
ISTRAŽITELJ: Ne znam.
PRILEŽNICA: Eto, ni Vi ne znate. A neki bi mislili da sam fatalna. Za srce infarktna. Plašili bi se sa mnom leći. A to, ja, ja, ja, si ne mogu dopustiti. Pa ja sam... (zaplače) Jedna dama. Hebi ga. Ja sam ipak dama! Zar ne da sam dama?
ISTRAŽITELJ: Jeste.
PRILEŽNICA: Eto vidite. I tako da mi se nešto desi.
ISTRAŽITELJ: Rekli ste da je Jureku netko mobitelom javio što se prikazuje?
PRILEŽNICA: Je. Prokletnik jedan!
ISTRAŽITELJ: Znate li, možda, tko je to bio?
PRILEŽNICA: Ne. Nije se predstavio, to jest ne meni. Ali Jureku je bio poznat. 
ISTRAŽITELJ: Kako to znate?
PRILEŽNICA: Jurek je rekao: "A ti si..." Po tome znam da je poznat.
ISTRAŽITELJ: A dok se sve to odvijalo, je li taj netko još bio na vezi?
PRILEŽNICA: Kako to mislite?
ISTRAŽITELJ: Je li mobitel bio aktivan, uključen?
PRILEŽNICA: Pa...
ISTRAŽITELJ: Pa...?
PRILEŽNICA: Je! Jurek je cijelo vrijeme imao mobitel u ruci. 
ISTRAŽITELJ: I kad je umirao?
PRILEŽNICA: I kad je umirao. Tek sam ga poslije stavila Juri u džep sakoa.
ISTRAŽITELJ: I cijelo vrijeme je bio uključen?
PRILEŽNICA: Na to nisam obraćala pozornost, ali... Kada sada razmišljam... Bio je. Ja ga nisam isključila.
ISTRAŽITELJ: Znači, nazivač je sve mogao čuti preko mobitela...
PRILEŽNICA: Kako to mislite - sve?
ISTRAŽITELJ: Cijeli tok događaja. I da je Jura umro i da ste ga Vi odjenuli i odveli pred dizalo.
PRILEŽNICA: Mogao je. Ali tko bi to sve slušao? Pa on je nazvao, a mobitelu su impulsi užasno skupi.
ISTRAŽITELJ: To je pitanje. 
PRILEŽNICA: Kako to mislite? A zarađujete li vi mnogo?
ISTRAŽITELJ: Molim?
PRILEŽNICA: Znate, ja sam oštećena. Da, oštećena strana. On je tim pozivom infarktirao mojega Jureka, a i ta njegova goropadnica, znatnoga prihoda me lišila. A njoj sve. Jel' to pošteno? Jel' to u redu, pitam ja Vas? A na temelju čega, molim Vas lijepo? Zato što mu je bila žena? Ako je ona bila žena, zašto je Jurek nalazio sreću sa mnom? Jel' tako?
ISTRAŽITEJ: Pa...
PRILEŽNICA: Nego, Vi, sigurno znate, mogu li je ja tužiti?
ISTRAŽITELJ: Tužiti?
PRILEŽNICA: Radi ubojstva supruga svoga nasušnjega! 
ISTRAŽITEJ: Pa nije ona...
PRILEŽNICA: Kako nije. Kad ga je već varala, nije se trebala snimati? I meni su nudili da snimam film, ali ne. Ja sve svoje radnje radim u intimnosti. Stroga diskrecija. Nikakvo snimanje. A ona se snima. Ko heroina. Pa, recite mi Vi, je li mogla pretpostaviti da će on upaliti TV i ugledati nju s njime, k'o taubeka dva?
ISTRAŽITELJ: Je. U pravu ste. Je.
PRILEŽNICA: Kao žena je znala da mu je srce slabo. Ako sam to ja znala, morala je i ona. Zar ne?
ISTRAŽITEJ: U pravu ste.
PRILEŽNICA: Eto, vidite. Ubojstvo s namjerom. Preko TV-a.
ISTRAŽITELJ: Pa... Moglo bi se reći.
PRILEŽNICA: I to još u suradnji s nazivačem. A možda je nazivač ona? Pa da! Ja tvrdim! Kategorično izjavljujem: Ona ga je ubila! To znam!
ISTRAŽITEJ: Pa...
PRILEŽNICA: A jel' mogu ja to sve prijaviti?
ISTRAŽITELJ: Ubojstvo može svatko prijaviti.
PRILEŽNICA: A jel' dobivam što, egzistencijalno, od Jureka?
ISTRAŽITELJ: Kako to mislite - egzistencijalno?
PRILEŽNICA: U obliku financija. Kao vanbračna priležnica.
ISTRAŽITELJ: Ovaj... Ako se dokaže da je ona bila umiješana...
PRILEŽNICA: Pa dokažite! Zato ste i istražitelj, zar ne?
ISTAŽITELJ: Vaša priča bi, možda i imala smisla da nema tih vaših gaćica. A i zašto bi udovica mene unajmila da istražim odakle one njezinu mužu?
PRILEŽNICA: Odakle ja to znam?
ISTRAŽITELJ: To me sve navodi da nije ona, nego netko tko želi Vas usositi. Netko koga Vi poznajete.
ISTRAŽITELJ: Ja poznajem mnoge ljude. Uh, kako ih ja tek poznajem. I vodoravno i okomito.
ISTRAŽITELJ: Ovaj... I netko od njih vam želi smjestiti.
PRILEŽNICA: Smještavaju mi ga, smještavaju. Mogao bi mi ga i ti smjestiti. Simpatičan si mi. Dat ću ti popust.
ISTRAŽITELJ: Hvala, drugi put. Nego, zanima me tko vam to smještava. Jeste li se nekome zamjerili?
PRILEŽNICA: Što ja znam. Možda konkurenciji. Znate, teška su vremena, a konkurencija sve veća. Danas nam se svatko riva u posao. Morat ćemo napraviti sindikat.
ISTRAŽITELJ: Ali ipak ste se nekome naročito zamjerili. Ne bi netko samo tako uzeo Vaše gaćice i podmetnuo ih.
PRILEŽNICA: A što ja znam? A i tek sam sada primijetila da su mi gaćice nestale. I to čak ni moja trenutna veličina.
ISTRAŽITELJ: Hvala Vam. To bi bilo sve. 
PRILEŽNICA: Čim nešto saznate, javite mi, molim Vas.
ISTRAŽITELJ: Hoću, budite bez brige.

(Glazbeni prijelaz. Izlaženje iz hotela)

PORTIR: Izlazite, gospodine istražitelju.
ISTRAŽITELJ: Da.
PORTIR: A ja sam se upravo sjetio još jedne stvari.
ISTRAŽITELJ: Što to?
PORTIR: E, znate... Moje pamćenje, sve više gubi na svježini. A moja čeljust... Vilica me u posljednje vrijeme zeza. Nekako mi se koči, pa mi je bolno govoriti. Kada biste mi Vi...
ISTRAŽITELJ: Znam, ali ako Vam još u džep tutnem neku novčanicu, poslovat ću s gubitkom.
PORTIR: Nećete, valjda, kao naše firme, u stečaj?
ISTRAŽITELJ: Ukoliko vam ne platim, neću.
PORTIR: Al' ja Vam nisam humanitarac. A ono što Vam imam reći, može Vam mnogo pomoći u istrazi.
ISTRAŽITELJ: Što to?
PORTIR: E... (nasmiješi se) Zaboravljate moju vilicu.
ISTRAŽITELJ: Hajde, poklonite mi barem nešto.
PORTIR: Dobro. Niste se samo Vi raspitivali o smrti pored dizala i gospodićni Mariji.
ISTRAŽITELJ: Tko još?
PORTIR: Još netko.
ISTRAŽITELJ: Tko?
PORTIR: E, nisam Vam ja Djed Mraz.
ISTRAŽITELJ: (nevoljno) Nek Vam bude. (vadi novčanik) Evo Vam. Al' da znate, više nemam. Ovo mi je zadnje.
PORTIR: Pa nije to cigareta pa da je iz pristojnosti odbijem jer je zadnja u kutiji. Znate, teška su vremena. Kuna devalvira.
ISTRAŽITELJ: Znam, znam. A sad mi recite.
PORTIR: Ovako...

(glazbeni prijelaz)

ISTRAŽITELJ: Jeste li Vi bili dežurni kada je došlo do reklamacije oko ženskih gaćica?
GARDEROBIJER: Jesam. I da znate, dobro se sjećam cijelog nesporazuma. Gospodin je...
ISTRAŽITELJ: Mislili ste, pardon, gospođa, pokojnikova udovica.
GARDEROBIJER: Ne. Kad sam rekao gospodin, mislio sam na gospodina. Znam što govorim. Još se gospodina dobro sjećam. Proćelav muškarac, srednje građe.
ISTRAŽITELJ: Istoga mi je opisao i portir.
GARDEROBIJER: Molim?
ISTRAŽITELJ: Ništa, ništa. glasno razmišljam. Slobodno možete nastaviti.
GARDEROBIJER: Pa zamislite! Ženske gaće na muškarcu. I da takvoga ja otpremam?! Pa to nije pri zdravoj pameti! A gospođa došla reklamirati. Do ravnatelja, kaže, će ići... Kao da se to u nas dešava?! A gospođa...
ISTRAŽITELJ: Rekli ste gospođa, a ne gospodin...?
GARDEROBIJER: Znam što sam rekao. Pa to je nečuveno! Ona se žali da sam zamjenio gaće, a Vi da mijenjam spol. A sa mnom je sve u redu. Valjda znam! Liječnici su potvrdili! Do zamjene gaća nije moglo doći. Ni do zamjene spola. Pa nisam ja smotanac! Ovo je ozbiljan posao! Pa, što Vi mislite? Što Vi sebi umišljate?
ISTRAŽITELJ: Ništa, ništa. Doviđenja.

(Glazbeni prijelaz. Kucanje na vrata)

ISTRAŽITELJ: Da. Slobodno naprijed. Uđite. (otvaranje vrata) O, to ste Vi? 
UDOVICA: Zvali ste me...
ISTRAŽITELJ: Slobodno uđite. Izvolite... Sjednite. (približavanje ženskih koraka. zvuk sjedenja na naslonjač)
UDOVICA: (nestrpljivo) Da li ste otkrili...?
ISTRAŽITELJ: Ovaj... još nisam. Ali sam na tragu. Još samo malo. 
UDOVICA: Malo...?
ISTRAŽITELJ: Samo nekoliko informacija. Znate, nešto mi nije jasno.
UDOVICA: Da?
ISTRAŽITELJ: Kada ste prošli put bili ovdje, rekli ste da su Vam u mrtvačnici, uz pokojnikove stvari, dali i ženske gaćice.
UDOVICA: Jesu. Mislila sam da to znate.
ISTRAŽITELJ: Ali u mrvačnici su rekli da Vam nisu ništa dali.
UDOVICA: Kako to mislite?
ISTRAŽITELJ: Vama osobno, nego da su, pokojnikove stvari, dali proćelavom muškarcu srednje građe.
UDOVICA: Franc.
ISTRAŽITELJ: Franc? Tko je Franc?
UDOVICA: Moj dobri prijatelj. Iz gimnazije. Zajedno smo i diplomirali. Kako mi je bilo mućno ići po Jurine stvari, Franc se ponudio da će on... Znate, nakon svega još i to... Grozota.
ISTRAŽITELJ: A Vaš susret za ženskim gaćicama?
UDOVICA: Još groznije. U torbi. Uz Jurine stvari. A njegove nigdje. Mislila sam da je zabuna. Otišla sam ispraviti grešku. A ono... Sva se naježim. Rekli su da nije greška.
ISTRAŽITELJ: Uvjerio sam se u to.
UDOVICA: Bili ste u mrtvaćnici?
ISTRAŽITELJ: Morao sam istražiti porijeklo gaćica.
UDOVICA: I?
ISTRAŽITELJ: Gaćice ne potječu iz mrtvačnice.
UDOVICA: Nego?
ISTRAŽITELJ: Istraga je u tijeku.
UDOVICA: Je, ali meni možete sve reći. Barem meni. Ja sam Vas angažirala. Ja Vas plaćam.
ISTRAŽITELJ: To je istina, ali...
UDOVICA: Što ali?
ISTRAŽITELJ: Ne smijem Vam reći, jer i nesvjesno možete utjecati na ishod istrage.
UDOVICA: Kako to mislite?
ISTRAŽITELJ: Oprostite, ne bih o tome.
UDOVICA: Zašto?
ISTRAŽITELJ: Evo... Recimo... Ali, samo teoretski... 
UDOVICA: Što s njime?
ISTRAŽITELJ: Ovaj... Recimo motiv... Tko je bio imućniji, Vi ili Vaš pokojnik?
UDOVICA: Podjednako, ali?
ISTRAŽITELJ: Dakle, materijalistički motiv nije u igri. Ali ljubavni...
UDOVICA: Ljubavni? Pa, ja volim svoga Juricu!
ISTRAŽITELJ: Al' imate i ljubavnika.
UDOVICA: Jeste li Vi normalni? Ljubavnika!?
ISTRAŽITELJ: Čak ste i u "Panorami" bili.
UDOVICA: O čemu Vi to?
ISTRAŽITELJ: Snimljeni. Na TV-u.
UDOVICA: TV-u?
ISTRAŽITELJ: Kako se grlite. 
UDOVICA: Grlimo?
ISTRAŽITELJ: Na Jarunu. Na klupici.
UDOVICA: Sve ste pogrešno shvatili. Sva sreća da to nije Jurica vidio! Uh, ne smijem ni pomisliti kako bi reagirao.
ISTRAŽITELJ: A možda je i vidio?
UDOVICA: Vidio? Kako to mislite vidio?
ISTRAŽITELJ: Bilo je na TV-u. U "Panorami"
UDOVICA: Jurica ne gleda TV. Samo "Dnevnik". Tu i tamo.
ISTRAŽITELJ: A tu je i mobitel...
UDOVICA: Mobitel?
ISTRAŽITELJ: Najbolje da se vratimo na početak.
UDOVICA: Čekajte! Rekli ste mobitel?
ISTRAŽITELJ: Da. I TV. I Jarun. I Klupu. I Grljenje.
UDOVICA: Sve ste pogrešno shvatili.
ISTRAŽITELJ: Molim Vas objašnjenje.
UDOVICA: Franc mi se jadao da mu je teško. Znate, žena ga je nedavno napustila. Bili su 15 godina u braku. Bilo mu je teško. Pitao me da li ga, kao ranije, u gimnaziji ili na fakultetu, mogu utješno zagrliti. Bilo mi ga je žao, pa sam pristala. 
ISTRAŽITELJ: I što je zatim bilo?
UDOVICA: Osjećala sam kako je, nekako, Francu lakše poslije zagrljaja. Izmijenili smo nekoliko riječi, a onda se, pored nas pojavila nekakva televizijska ekipa. S kamerom su snimali jezero. Joj, ne!
ISTRAŽITELJ: Što Vam je?
UDOVICA: Joj, ne! Pa on je nas uslikao! (plačno) I kažete moj Jurek je to vidio?
ISTRAŽITELJ: Ovaj... Nije.
UDOVICA: Hvala Bogu da nije. Već sam se uplašila. Samo mi treba da je to moj Jurek vidio. Srce bi ga izdalo. Sve bi pogrešno protumačio. A srce mu slabo. Trošio je terapiju. Lijekove. A i dijabetes... (rasplače se) Bog mu dušu prosti!
ISTRAŽITELJ: Želite li maramicu?
UDOVICA: Ne, hvala, imam svoju.
ISTRAŽITELJ: Dakle Vi i Franc ste bili na Jarunu...
UDOVICA: Ali nismo dugo ostali.
ISTRAŽITELJ: Zašto?
UDOVICA: Franc je rekao da mora hitno nešto telefonirati, a kako je tek kupio mobitel na karticu, a mi blizu stanujemo...
ISTRAŽITELJ: Kažete, Franc ima mobitel?
UDOVICA: Pa danas svatko ima mobitel.
ISTRAŽITELJ: I to ga je tek kupio?
UDOVICA: Što je tu čudno?
ISTRAŽITELJ: A, ništa, ništa, glasno razmišljam. Slobodno nastavite...
UDOVICA: Došli smo kod nas popili kavicu, Franc je telefonirao i ubrzo otišao. A zašto to Vas sve zanima?
ISTRAŽITELJ: Radi istrage. Znate, moram Vam postaviti još samo jedno pitanje. Znate li broj Francova mobitela. Rado bih popričao sa njime.

(Glazbeni prijelaz. Francev stan. U pozadini čuje se zvuk televizora. Oglasi se zvono na vratima. Franc otvara vrata)

ISTRAŽITELJ: Vi ste gospodin Franc Nizetić?
FRANC: A Vi ste sigurno Ljerkin privatni istražitelj. 
ISTRAŽITELJ: Taj sam.
FRANC: Izvolite, uđite. Slobodno se raskomotite. Jeste li za pićence?
ISTRAŽITELJ: Ne, hvala.
FRANC: A, dok radite ne pijete...
ISTRAŽITELJ: Tako nekako...
FRANC: Mogu li Vas nečim drugim ponuditi?
ISTRAŽITELJ: Iskrenošću.
FRANC: A Vi odmah u glavu. Trebam li se i na "Bibliju" zakunuti? Kao u filmovima.
ISTRAŽITELJ: Dotle još nismo došli. 
FRANC: Izvolite sjesti.
ISTRAŽITELJ: Ne volim sjediti dok domaćin stoji.
FRANC: Sad ću ja? Vi stvarno ništa nećete popiti?
ISTRAŽITELJ: Ne, hvala.
FRANC: Kako hoćete. (sjedne) Sada možete i Vi sjesti.
ISTRAŽITELJ: (sjedne) 
FRANC: Kada smo se čuli, rekli ste da imate nekoliko pitanja za mene. Stojim Vam na raspolaganju koliko vam god trebam.
ISTRAŽITELJ: Hvala.
FRANC: Nema na čemu.
ISTRAŽITELJ: Znate... Ja ću postavljati pitanja, postavljati teze, a Vi me, slobodno ispravite kada griješim. 
FRANC: Hoću.
ISTRAŽITELJ: Vi ste gospođi udovici...
FRANC: Ljerki...
ISTRAŽITELJ: Ljerki... Ljerki ste predali torbu s Jurinim stvarima...
FRANC: Tako je.
ISTRAŽITELJ: U torbi su bile i ženske gaćice.
FRANC: Tako je.
ISTRAŽITELJ: Prema Vašemu mišljenju, odakle one u torbi?
FRANC: Nemam pojma. A Vi?
ISTRAŽITELJ: Mogu li biti iskren?
FRANC: Slobodno.
ISTRAŽITELJ: Sumnjam da ste iskreni.
FRANC: Kako to mislite?
ISTRAŽITELJ: Mislim da ste ih Vi stavili.
FRANC: Molim?
ISTRAŽITELJ: Nemam mnogo vremena, pa ću iznijeti svoju teoriju. 
FRANC: Samo iznesite.
ISTRAŽITELJ: Vi ste zaljubljeni u gospođu udovicu, Ljerku.
FRANC: Kako se samo usuđujete!? 
ISTRAŽITELJ: Samo iznosim pretpostavke.
FRANC: Ali skroz naskroz pogrešne. Ljerka i ja smo prijatelji...
ISTRAŽITELJ: Jeste. Ali Ljerka je Jurina žena, a Jura ima slabo srce...
FRANC: Pa...
ISTRAŽITELJ: Znali ste za Jurino srce...
FRANC: Naravno da sam znao.
ISTRAŽITELJ: I broj Jurinoga mobitela.
FRANC: O čemu Vi to?
ISTRAŽITELJ: O Vašoj igri.
FRANC: Kakvoj igri?
ISTRAŽITELJ: Govorimo otvoreno. Ljerka voli Juru.
FRANC: Da, i...?
ISTRAŽITELJ: Znali ste da Jura imao ljubavnicu... 
FRANC: Ne, zapravo, da, ali tek poslije. Nakon smrti. Portir mi je rekao. uh, al' me je stajao...
ISTRAŽITELJ: Pa ste se pobrinuli. Umetnuli gaćice.
FRANC: Ja?! Što je Vama? Ja s time nikakve veze nemam!
ISTRAŽITELJ: Imate.
FRANC: Ma, molim Vas...
ISTRAŽITELJ: Postoji i čvrsti dokaz.
ISTRAŽITELJ: A taj je?
FRANC: Ispis računa.
ISTRAŽITELJ: Računa? Kakvog računa?
ISTRAŽITELJ: "Simpa".
FRANC: "Simpa"?
ISTRAŽITELJ: Iako je on, sada za Vas, krajnje nesimpatičan. A toliko koristan, vrlo vidljivo pokazuje jedan broj, broj koji je taj broj nazvao i to u trenutku u kojemu je vlasnik drugoga broja umirao od infarkta i koji... 
FRANC: Da, nazvao sam Juru. Ali nisam znao da umire.
ISTRAŽITELJ: Zašto ste ga nazvali, ako ne da mu napakostite?
FRANC: Sve ste pogrešno shvatili. Kada sam vidio Ljerku i sebe, zagrljene, na televiziji, pohitao sam nazvati Juru plašeći se da sve pogrešno ne shvati. Imao je slabo srce, dijabetes, a i ljubomoran do zla Boga!
ISTRAŽITELJ: Ako je tako...
FRANC: Tako je i nikako drukčije!
ISTRAŽITELJ: Ali, nešto mi je tu sumnjivo. 
FRANC: Što?
ISTRAŽITELJ: Ako ste ga, kako kažete, nazvali da sve objasnite, kako to da niste čuli da Jura umire?
FRANC: A kako se to infarkt čuje preko mobitela? Kojim tonom?
ISTRAŽITELJ: Ovaj... A tu je i portir koji Vas je prepoznao.
FRANC: Kako me ne bi prepoznao kada me je odrao? A sve samo zato što sam htio vidjeti gdje je Jurica umro. Još uvijek se osjećam krivim za Jurinu smrt i ne znam kako da sve to, da sam nazvao Juru, objasnim Ljerki...
ISTRAŽITELJ: Ne znam, ali činjenice govore svoje...
FRANC: Kakve činjenice?
ISTRAŽITELJ: Da iza svega ipak stojite Vi. Osim poziva, tu je portir, a i garderobijer u mrtvačnici koji tvrdi da nije došlo do zabune, a mogućnost umetanja ženskih gaćica, imali ste jedino Vi, na putu od mrtvačnice do Ljerke. 
FRANC: Znate li što?
ISTRAŽITELJ: Što?
FRANC: Nažalost, nemam više vremena, obaveze pritišću. A Vi...? Ili nađite čvrste neoborive dokaze, kada Vam sve to već ne izgleda namješteno, kako iza svega stojim ja, ili me se manite!

(glazbeni prijelaz)

ISTRAŽITELJ: Evo mene ponovno kod Vas.
GARDEROBIJER: A Vi ste onaj s gaćicama. Vidite kako sam Vas odmah prepoznao.
ISTRAŽITELJ: Vidim.
GARDEROBIJER: Jeste li našli gaćice, pa ste se sada došli ispričati?
ISTRAŽITELJ: Nažalost, nisam. Zato sam ovdje.
GARDEROBIJER: (razočarano) Zato ste tu.
ISTRAŽITELJ: Znate, jesti li vi, posve, sigurni da ipak, ovdje, u ovoj garderobi mrtvačnice, nije došlo do zabune, pogrešno adresirane...
GARDEROBIJER: O, ne! Opet Vi! Jel' sam Vam rekao... Ajde spat!
ISTRAŽITELJ: Baš bih i mogao, ali... Muči me nešto, pa imam nesanicu.
GARDEROBIJER: I tu ste došli po tabletu za spavanje? Lijek za smirenje?
ISTRAŽITELJ: Pogrešno ste shvatili. Da prijeđem na stvar. Provjerio sam još jednom svugdje. Čak su i Mariji sve gaćice na broju. A zbog toga broja...
GARDEROBIJER: Da?
ISTRAŽITELJ: Znate, onako uzbuđena, prvi put kada je brojala, prebrojala se, pa sam bio uvjeren da su u pitanju njezine nestale gaćice. Već sam i krivca našao. Sve se lijepo složilo ko puzle. Ali, kada su sve gaćice na broju...
GARDEROBIJER: Da?
ISTRAŽITELJ: Jedini je slijed da je do promjene došlo kod vas. Tu u mrtvačnici. Vašom ljudskom greškom.
GARDEROBIJER: Vređate! Vi vređate! Provocirate me!
ISTRAŽITELJ: Ispričavam se, ali...
GARDEROBIJER: Što Vi sebi umišljavate?! Da sam ja smotanac! Ajde... Ne želim više s vama časiti ni časka.
ISTRAŽITELJ: Ne mislim da ste Vi krivi, ispričavam se, pogrešno ste me shvatili...
GARDEROBIJER: Što onda ovdje radite?
ISTRAŽITELJ: Ako do promjene nije došlo u mrtvačnici, u otpremi...
GARDEROBIJER: Opet Vi!
ISTRAŽITELJ: Moglo je doći u prijemu, prilikom svlačenja i spremanja pokojnikove odjeće.
GARDEROBIJER: Da?
ISTRAŽITELJ: Tada Vi niste krivi. Kriv je onaj tko ga je svlačio.
GARDEROBIJER: A to sam opet ja.
ISTRAŽITELJ: Vi?!
GARDEROBIJER: Opis moga radnoga mjesta je: Svlačiti pokojnika, svlačenje, pregledavanje i popisivanje pokojnikovih stvari, predavanje inih pokojnikovoj obitelji, te odijevanje pokojnika u odjeću koju je donijela pokojnikova obitelj. Kao što vidite, sve je u mojim rukama. A ovo je odgovoran posao.
ISTRAŽITELJ: I Vi se niste mogli zabuniti? Pogrešan odjevni predmet staviti u pogrešnu torbu.
GARDEROBIJER: Vrećicu. Mi stavljamo u vrećicu.
ISTRAŽITELJ: Vrećicu.
GARDEROBIJER: Nisam. Pa, što Vi sebi umišljate da sam ja? Ja nisam smotanac! Gdje su muške gaće? Nema ih! A ne može ih ni biti! Meni se zamjene ne dešavaju! Ja sam brižan, pedantan, koncentriran, i nadasve cijenim ovaj posao.
ISTRAŽITELJ: No, ali, ipak...?
GARDEROBIJER: Ajde spat!
ISTRAŽITELJ: Ali...
GARDEROBIJER: Meni se to ne dešava! Nema muških gaća. Sve štima. Sve je na broju. Sve je pod kontrolom. Ne pijem uzalud lijekove, trošim terapiju. I psihijatar je zadovoljan... A Vas bi trebalo psihijatru, a ne mene! (zvon telefona) Nemam više vremena. Kao što vidite dužnosti zovu. (podiže slušalicu) Halo? Molim? Što kažete? Muške gaće u vaše pokojnice. Dal' je došlo do zabune? Ajde spat! Ne, do nikakve zabune nije došlo. Ako je tako, tu bi bile ženske gaćice. A nema ih. Znam sto posto. Ma ni slučajno. Pa, ja nisam smotanac! Ja sam brižan, pedantan, koncentriran, i nadasve cijenim ovaj posao. Meni se to ne dešava! Shvatite - nema, ovdje, ženskih gaćica.
ISTRAŽITELJ: (otme garderobijeru slušalicu iz ruke) Halo? 
GARDEROBIJER: Što je Vama? Kako se to po...?
ISTRAŽITELJ: Kod mene su vaše gaćice. Molim vas recite mi adresu i sve ćemo staviti na svoje mjesto. Da...? Peruanska 10, drugi kat... (zadnje se istražiteljeve riječi stapaju s odjavnom glazbom radio-igre)

k r a j

Ratko Bjelčić

- 15 -


 

Naslovnaa | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15

 

Optimizovano za IE 800x600
Vesna Dencic ©
ETNA, Beograd, 2001-2002. Sva prava zadržana

- ETNA -