Početna Arhiva Kontakt
   
IN-OUT
 
 
 
 

 

 


Nove knjige ­

Sedmoglavi korpus

BRAVURE DUHA
Ratko Božović
Književna zajednica "Vasa Pelagić" , Banja Luka - 2015

SEDMA KNJIGA  prof. dr RATKA BOŽOVIĆA
O STVARALAŠTVU AFORISTIČARA IZ REGIONA

U knjizi je predstavljeno i esejistički tumačeno afo stva­ralaštvo sedmorice aforističara iz BiH:

Ismeta Salihbegovića - Sarajevo, Bojana Bogdanovića – Zenica, Jova Nikolića – Koraje, Ugljevik, Đorđa Latinovića – Gradiška, Miladina Berića – Banja Luka, Ekrema Macića – Konjic i Stanislava Tomića - Zvornik

 **********

Knjiga prof. dr Ratka Božovića BRAVURE DUHA, u kojoj je predstavio i esejistički tumačio aforističarsko stvaralaštvo sedmorice bosansko-hercegovačkih aforističara, u drugoj polovini oktobra ugledala je svjetlost dana. Veliko mi je zadovoljstvo što sam u ovom projektu bio u ulozi urednika i konsultanta.

Ovo je sedma knjiga Ratka Božovića o stvaralaštvu aforističara iz Srbije – 35, Crne Gore – 7 I BiH – 7. Ranije objavljene knjige su:

SEDMORICA IZ STRADIJE
(1998): Rade Jovanović – 1939, Užice; Ilija Marković – 1940, Novi Sad; Rastko Zakić 1942 – 2014, Beograd; Ratko Dangubić – 1945, Novi Sad; Aleksandar Baljak – 1954, Beograd; Slobodan Simić – 1963, Beograd; Aleksandar Čotrić – 1966, Beograd.
SEDMORICA BEZ MASKE
(1999): Savo Martinović – 1935, Beograd; Raša Papeš – 1947, Kragujevac; Milan Beštić – 1952, Beograd; Milivoje Radovanović – 1953, Svilajnac; Zoran T. Popović – 1957, Pančevo; Momčilo Mihajlović – 1961, Beograd; Iva Mažuranić  1952 – 2010, Kragujevac.
SEDMO NEBO (2000): Dragan Šušić 1932 – 2009, Beograd; Srba Pavlović 1942, Beograd; Vitomir Teofilović – 1943, Beograd; Vuk Gligorijević 1946 – 2003, Beograd; Dejan Milojević – 1959, Beograd; Vladan Sokić 1963 – 2003, Vesna Denčić – 1963, Beograd.
SEDMORO U LAVIRINTU (2007): Mitar Mitrović – 1933, Beograd; Bane Jovanović 1935 – 2014, Beograd; Zoran Rankić – 1935, Beograd; Pavle Kovačević – 1940, Beograd; Veselin Mišnić – 1953, Beograd; Višnja Kosović – 1958, Herceg Novi; Ninus Nestorović – 1965, Novi Sad.

Objedinjeno izdanje ovih knjiga(4) objavljeno je u kinjizi OD STRADIJE DO STRADIJE (2007, knjige 1 – 2).

SEDMORICA PROTIV MENE
(2010): Radomir Racković – 1943, Podgorica: Mijo Miranović Grof – 1943, Berane; Dragan Koprivica – 1953, Podgorica, Veljko Rajković – 1954, Podgorica; Vladislav Vlahović – 1963, Podgorica; Dejan Tofčević – 1971, Podgorica; Vladimir Mićković – 1968, Podgorica.
NEOŠIŠANI (2014): Dejan Pataković – 1941, Beograd; Milovan Vitezović – 1944, Beograd; Radivoje Bojičić – 1949, Beograd; Milenko Pajović – 1953, Beograd; Milan J. Mihajlović – 1966, Beograd; Ranko Pivljanin – 1967, Beograd; Aleksandar Stojadinović – 1973, Beograd

**********

(IZVOD IZ PREDGOVORA)

SEDMA SEDMORICA

Rajković je, sa neskrivenim zadovoljstvom, prihvatio moj predlog da mi pomogne, kao konsultant i urednik, ali ne i kao koautor, što sam mu predlagao više puta. Svoj stav je obrazložio time da autor može da bude samo onaj koji je, prethodno, objavio šest knjiga sa istom tematikom, i da bi koautorstvo, bilo ko da ga potpisuje, u ovom slučaju, samo "skrnavilo" značaj i vrijednost pregnuća, koje je, kako je izjavio Rajković, "pravo blago za ljubitelje humora i satire, kako danas, tako i u vremenima koja dolaze." Dogovoreno – učinjeno! Tako je ova knjiga i nastala, najviše zahvaljujući više nego upornoj inicijativnosti Veljka Rajkovića.

Poslije iščitavanja bogate baštine BiH aforistišara – knjige, antologije, leksikoni, zbornici, novine, elektronski časopisi, sajtovi i portali humora i satire, uputili smo pisma osmorici iz najužeg izbora (nakon svođenja šireg izbora) da pošalju 30 + 100 aforizama – 30 kao svoj izbor, a 100 – za moj izbor 30 i dvadesetak za korišćenjeu esejima o stvaralaštvu svakog od aforističara. Naišli smo na potpuni odziv, i, za dvadesetak dana, dobili traženo. Mnogo nam je značilo da je i sama ideja oradu na knjizi naišla na nepodijeljeno odobravanje iotvorenu podršku. Odlučio sam se za sedmoricu, po mojim kriterijumima, najkvalitetnijih stvaralaca aforizma. To su: Ismet Salihbegović – Sarajevo, Bojan Bogdanović – Zenica, Jovo Nikolić – Koraje, Ugljevik,Đorđe Latinović – Gradiška, Miladin Berić – Banja Luka, Ekrem Macić – Konjic i Stanislav Tomić – Zvornik. O njima sam napisao ono što ih karakteriše kao aforističare, a oni su svojim stvaralaštvom najbolja odbrana ovakvog izbora. Napominjem da sam se, bez namjere da to posebno potenciram, jer se podrazumijeva, isključivo rukovodio kvalitetom aforizama; uz opasku da sam i sada, kao i u ranijih šest knjiga, prioritetno bio orijentisan na obilježe satiričnosti kao dominantnu crtu aforizama.

(…Veljko Rajković je, sa neskrivenim zadovoljstvom, prihvatio moj predlog da mi pomogne, kao konsultant i urednik, ali ne i kao koautor, što sam mu predlagao više puta. Svoj stav je obrazložio time da autor može da bude samo onaj koji je, prethodno, objavio šest knjiga sa istom tematikom, i da bi koautorstvo, bilo ko da ga potpisuje, u ovom slučaju, samo "skrnavilo" značaj i vrijednost pregnuća, koje je, kako je izjavio Rajković, "pravo blago za ljubitelje humora i satire, kako danas, tako i u vremenima koja dolaze." Dogovoreno – učinjeno! Tako je ova knjiga i nastala, najviše zahvaljujući više nego upornoj inicijativnosti Veljka Rajkovića.)

Meni su, od početka rada na ovom cjelovitom projektu, bili posebno podsticajni aforističari koji su se odvažili da, kroz kratku i jezgrovitu misao, definišu aforizam kao najkraću književnu formu. "Aforizam je monumentalna minijatura" – glasi izvanredan domišljaj Aleksandra Baljka. Ništa manje je poznat i bezbroj puta citiran njegov biser: "Aforizam je dribling duha na malom prostoru"; valja pomenuti i barda srpske aforistike Iliju Markovića, koji je autor knjige koja sadrži samo definicije aforizma – između ostalog, napisao je: "Aforizam je bljesak duha nad blesavom zbiljom", ili: "Aforizam je književno delo u nastavcima. Nastavlja tamo gde pamet stane"; Savo Martinović je najpreciznije odredio književno- filozofsku povezanost ove mini forme: "Aforizam je tačka u kojoj se sijeku umjetnost i filozofija."

Ipak, mojem ukusu najbliža je defincija koju je sročio Ljubiša Manojlović, bard satire, nekadašnji urednik JEŽA, koja glasi: "Aforizam je srž suštine". To se, svakako, odnosi na najvrijednija aforističarska ostvarenja. Misao se svodi na suštinu, a aforizam je čedo sažetosti.

To što sam se bavio temama izabranih aforističara i njihovim narativima, više nego njihovim stilskim osobenostima, posljedica je činjenice da mi je bio važan socijalni kontekst u kome su oni stvarali, a, ponajviše, I kako su na njega reagovali, budući da me je najviše interesovala njihova ironijsko-satirična interpretacija. A stvarnost je bila izuzetno dramatična, od devedesetih godina prošlog vijeka, sve do danas. Bilo je to vrijeme besmislenih ratova, krvoprolića, izolacije od svijeta i vijeka, vrijeme ekstremnog siromaštva. Sve nevolja do nevolje. Svakako, naš udes bilo je teško pratiti bljeskom ironije, kalamburom humora, podsmješljivim duhom I prostodušnim smijehom, najviše zbog toga što se naša stvarnost našla u blizini tragičnog i ružnog. Otuda, bilo je suženo polje ironijskog razobličavanja. Ipak, ne bi trebalo izgubiti iz vida da se ironija ne pojavljuje samo nasuprot ozbiljnosti tragične situacije, nego i kao dopuna ljudske i društvene složenosti. Ona se zato obznanjuje kao antidogmatizam. A dogmatizam je ništitelj svijeta satire i uvertira tragedije. Satirični aforizam pročišćava prljavu i nepodnošljivu stvarnost i markira mane kolektiviteta i nepočinstva pojedinaca (Sada se sjetih visprenih misli o aforizmu i aforističaru, koje nam je podario crnogorski aforističar Vladimir Mićković, a koje su sjajan primjer pogađanja suštine satiričnog aforizma: Aforizam je ogovaranje zla; Aforističar ukazuje na višak manjkavosti). Bahtin je isticao da humor ne dopušta ozbiljnosti da se okameni. Onaj najdublji, što seže do satire i ironijskog utemeljenja, izraz je darovitosti i vedrine duha. Sve u svemu, i satira i humor su srce slobode.

Kada sam počeo da se zanimam za aforizam, on  nije bio na velikoj cijeni u književnoj kritici. U međuvremenu, mnogo toga se promijenilo. Aforizam nije više zanemarljiva književno filozofska vrijednost, niti je na margini književnog i društvenog života. Kao i ranije, vjerujem da aforizam može da privuče, uslovno govoreći, i tradicionaliste, kojima su bliže poslovica i narodna mudrost, i savremene znatiželjnike, čijem senzibilitetu ne odgovaraju rasplinute epske forme.

Nadam se da će, poslije čitanja aforizama iz ove knjige, svaki istinski ljubitelj humora i satire moći bez dileme da zaključi da je i u Bosni i Hercegovini "kratka forma u punoj formi".

Herceg Novi, 20. avgusta 2015.
Ratko Božović
 

(IZVOD IZ POGOVORA)

PROMOTER MONUMENTALNIH MINIJATURA

Poznati sociolog kulture i univerzitetski professor Ratko Božović, od objavljenih skoro četrdeset knjiga, do sada je šest posvetio aforističarima iz Srbije i iz Crne Gore. U njima je esejistički tumačio aforističarsko stvaralaštvo četrdeset dvoje stvaralaca u ovoj najkraćoj književno- filozofskoj formi. Osim što je analizirao njihovonstvaralaštvo, prvenstveno sa stanovišta ironijsko-satiričnog aspekta njihovog reagovanja na socijalni kontekst u kojem stvaraju, profesor Božović je objavio i izbor, pon njemu, najreprezentativnijih aforizama – 30 po izboru zastupljenog aforističara i 30 kao svoj izbor. Valja napomenuti da je profesor Božović, u okviru eseja o stvaralaštvu svakog od autora, analizirao još, u prosjeku, po 20 aforizama, tako da je svaki zastupljeni predstavljen sa oko 80 aforizama. Sve u svemu, u šest knjiga ukupno je ljubiteljima humora i satire prezentovao oko 3400 aforizama.

Krajem posljednjeg kvartala prethodne godine, po ko zna koji put listajući profesorovu dvotomnu knjigu ODSTRADIJE DO STRADIJE, gdje je objedinjeno predstavio tekstove iz dotadašnjih knjiga – u 1. knjizi eseje, a u 2. izbor aforizama, prisjetio sam se svoje prošlogodišnje inicijative u vezi sa zaokruživanjem cjeline izdavačkog pregnuća vezanog za predstavljanje aforističarskog stvaralaštva – predloga da profesor predstavi i aforističarsko stvaralaštvo sedmorice aforističara iz BiH. Profesor je odmah rekao: Prihvatam da krenemo u realizaciju, pod uslovom da mi ti pomogneš! Prihvatio sam ulogu konsultanta, a potom i urednika i rad na knjizi je krenuo. Krajem juna, a nakon osmišljavanja priprema i rada na projektu, profesor je pred sobom imao širi spisak autora, sa relevantnim podaciima o svakom, a potom i izbor aforizama autora za koje se opredijelio, sa reprezentativnim izborom aforizama svakog ponaosob. U predgovoru je detaljnije opisan put nastanka ove knjige.

U knjizi je predstavljeno ukupno oko 560 aforizama sedmorice aforističara iz BiH. Među odabranim aforizmima gro čine satirični, što je, inače, profesor praktikovao i u ranijim knjigama.

Dakle, u sedam knjiga ukupno je predstavljeno oko 4000 aforizama.

Imajući u vidu da su zastupljeni aforističari, kroz svoje jezgrovite misli, sa preovlađujućim satiričnim nabojem, "ogovarajući zlo", skoro sve rekli o nepočinstvima čovjeka, kako na individualnoj, tako i na društvenoj ravni, a da je pisac ove knjige to briljantno registrovao i tumačio, prvenstveno tretirajući reagovanje izabranika na socijalni kontekst u kome žive i stvaraju, odustao sam od teorijskog razglabanja o aforizmu, posebno o njegovoj istoriji, razvoju i sadašnjem trenutku. Opredijelio sam se za to da na jednom mjestu predstavim dosadašnje grandiozno pregnuće profesora Božovića, sa navođenjem podataka o do sada objavljenjim knjigama iz ove edicije. Kako bi ljubitelji humora i satire bili u prilici da steknu objektivnu sliku o kvalitetu stvaralaštva svih zastupljenih, odabrao sam po pet aforizama stvaralca iz dosadašnjih šest knjiga (ukupno 210). Potrudio sam se da izbor bude što reprezentativniji.

Na kraju, čini mi se najprimjerenijim da, u ime svih ljubielja humora i satire i svih zastupljenih u sedam knjiga ove svojevrsne edicije, ovaj tekst završiim kratko, ali ne i aforističarski: HVALA, PROFESORE BOŽOVIĆU!!! Vaš doprinos prezentaciji i popularizaciji aforizma je nemjerljiv i trajan. Uvjereni smo da je rad na ovim djelima bio i Vama od pomoći. Bolje reći, svjedoci smo toga, jer ste, ne jadanput, "priznali": Susret s našim aforističarima gotovo da me je preporodio… uvijek sume spasavali od bezvoljnosti, tjeskobe i depresije. Štaviše, oni su me podučavali da je besmisleno previse ozbiljno shvatati svijet egzistencijalnih blefera, samozato što simuliraju sopstvenu važnost i značaj

Veljko Rajković
 

IZBOR AFORIZAMA:

Ismet SALIHBEGOVIĆ

U borbi prsa u prsa
najvažnije je imati jaka leđa.
 
Bio je tvrd orah
sve dok se šef kuhinje
nije odlučio za baklavu.
 
Evropa pada na ispitima
a mi gubimo godine.

Dvostruko lice je jednina
koja se pojavljuje u množini.

Ima sitne genetske greške.
Pokvaren mu je svaki atom.

Šta vrijedi što si u naponu snage
kad ne pripadaš nijednoj struji.

Njihov doprinos je bio nemjerljiv
sve dok se neko ne dosjeti
da donese mikroskop.

Krava ne daje mlijeko.
Nju muzu.
 
Tamo gdje glasaju mumije
vladaju faraoni.
 
Otkako se ugrizao za jezik
slabije jede.
 

Bojan BOGDANOVIĆ

Prvo su oni zapalili naše selo
a onda smo mi otišli njima
u uzvratnu i radnu posjetu.

Advokat je došao
do inkriminisanih dokumenata
i tu građu iskoristio da dovrši kuću.

Vozeći se autoputem
osjećam da su ovuda
svi vozovi prošli.
 
Naučio sam sina
da izbjegava domaće banke
inače je bio krenuo
mojim kamatnim stopama.

Zašto me politika uvijek nasmije?
Zato što imam humor za njen smisao.

Imam samo jednu vrlinu.
I to mi je jedina mana.

Na sahrani svoga lidera
njegovi posmrtni ostaci
su mu zapalili svijeće.

Patka upozorava pače na lisicu:
Sine, non kva!

Ja sam njemački penzioner.
Svakog prvog slavim kursnu slavu.

Prosječan Bosanac koristi
samo deset odsto mozga.
Ostatak mu služi za razmišljanje. 
 
 
Jovo NIKOLIĆ

U ljubavi prema narodu treba biti obazriv.
Može neko da naiđe.

Rezultati borbe su očigledni.
Gdje god pogledaš, potrebna je obnova.

Zahvaljujući diplomatiji
nisu svi izginuli.
Ostali su oni koji vode pregovore.

Duboko je zagazila u četrdesete.
Skoro petnaest godina.
 
Savremena djeca se rađaju sa fakultetom
jer je obrazovanje otišlo u majčinu.
 
Ova vlast još nije stala na noge.
Zato ne može da ode.

U podzemlju se
ne puca u vazduh.

Teško je pobijediti višak kilograma.
Oni koji su nam na grbači
ne skidaju se lako.

Da bi se približile ljevica i desnica
treba koristiti lisice.

Mućak je
politički aktivno jaje.
 
 
Đorđe LATINOVIĆ

Ostajte ovdje!
Dok ne privedemo i ostale.

U tom grmalju
leži zec!

Nama su kola krenula nizbrdo
još od pronalska točka.

Srbi se pale na vjekovna ognjišta
a gase na lule mira.

Nije vođa komad budale.
On je kompletna ličnost!

Otadžbina bi stala na noge
kad bi i vođa pao za nju.

Lako je dati život za ideju.
Dajte mi neku ideju za život!

Nije ovo naša posljednja riječ.
Imamo mi još parola!

Nije on novokomponovani bogataš.
Krao je taj i ranije.
  
 
Miladin BERIĆ

Onaj koji po drugi put stane na ludi kamen
ili je lud ili je od kamena.
 
Čuvajmo slike s izbornih plakata.
Trebaće nam jednom za potjernice.

Krajnje je vrijeme da uđem u politiku.
Više ni sam ne vjerujem u ono što pričam.

Seks je do četrdesete biologija
do pedesete hemija, do šezdesete fizika
a do kraja – filozofija.

Zapalio sam komšiji kuću!
Da ogrijem dušu!

Cijelu noć sam brojao ovce.
Velika smo mi država!

Pokazali smo zube Americi.
I ostali bez mostova.

U životu sam pročitao
nekoliko hiljada remek djela.
Bar tako je pisalo u recenzijama.

Prijavio sam se na konkurs
za upražnjeno mjesto u policiji.
Biografija nije trebala
jer su je već imali.

Dobar satiričar je onaj
koji je dovoljno pametan
da u cara Trajana vidi kozje uši
i dovoljno lud da to opiše.
  
 
Ekrem MACIĆ

Za genocid je potrebno dvoje.
Bratstvo i jedinstvo.

Ako meni impotencija ne smeta
ne znam što mi ženi pravi problem?!

Mi trošimo i za unuke
tako da oni neće morati
ništa da rade.

Mi smo ekološka zemlja.
Dok jednom udahneš
dvaput izdahneš.

Organizovani kriminal je u rasulu.
Ima ga na sve strane.

Imate pravo na advokata
po službenoj dužnosti
ali sudiju morate sami platiti.

Rat je stao.
Zauzimajmo položaje!

Mi.
To je prvo lice totalitarizma.

Nemam ni dana staža.
Ja nikada neću umrijeti od penzije.
 
Mi smo zdrav narod.
Više nas je umrlo od gladi
nego od svih zaraznih bolesti.
 
 
Svetislav TOMIĆ

Stečajna masa je dobila ubrzanje.
Sada smo ekonomska sila.

Kad vidim naše djevojke
nije mi jasno kako političari mogu
da gledaju samo svoje dupe.

Imena djece istetovirao sam na ruci.
Samo da mi nisu na vratu.

Iz dana u dan očeve riječi rastu.
Hrane se zalogajima vremena.

Puž je
poštar sreće.

Moj djed je bio sportista.
Baba kaže da je majku rodila
kad je on bio na terenu.

Ko god je zloupotrijebio službeni položaj
ima da leti s posla kao bumerang.

Da nisi naopaka
ne bi bila okrenuta prema meni.

Kafa bez šećera.
To je ona kafa koju pijem bez tebe.
 
Poželio bih ti sve što želim sebi
ali samu sebe već imaš.

Priredio Veljko Rajković

- 7 -