Početna Arhiva Kontakt
   
IN-OUT
 
DODATAK
 
 

 

 


Nove knjige ­

Knjiga puna osmeha

Smejalice
Bojan Ljubenović
Pčelica, Čačak - 2013.

Nije lako biti detinjast - čovek mora da se rodi sa specifič­nim duhom i darom da svet posmatra sa vedrije strane, koja ponekad neodoljivo podseća na vizuru deteta. Biti dete u telu odraslog čoveka, između ostalog, može značiti da govori ono što misli, da misli ono što govori, bez kalkulisanja, što istovremeno nosi odgovornost prema izgovorenom, prema svom delu, ali i prema sopstvenom potomstvu.

A delo je tu! Još jedna u nizu knjiga Bojana Ljubenovića sa veoma ljupkim naslovom Smejalice i podnaslovom Aforizmi za decu i detinjaste, koju je ilustrovao jedan od naših najboljih karikaturista Tošo Borković, knjiga koja je za veoma kratko vreme doživela dva izdanja.

Ova nasmešena afo-slikovnica je neverovatan idejni splet generacija, u kojoj detinjstvo i dedinjstvo daruju čudesnu sliku topline, pleni lepotom suptilne stilizacije i nadahnutim slovom otvara vrata prirodnom otklonu prema svemu što je neprirodno i izveštačeno. Misao sažeta i iskričava u trenu boji dugu nadnaravnom paletom, koja samosvojnu dečju i detinju maštu čini autentičnom i tako posebnom.

U svom hodu kroz svakodnevne zgode i nezgode Ljubenović nas vodi i navodi na razmišljanje u dva pravca; na jednoj strani su aforizmi za decu, na drugoj dečji aforizmi.

Škola mi je kao Kuća Velikog brata.
Direktor me je opet nominovao za izbacivanje!

Sutra su izbori.
Deda će glasati za lopove,
a tata za prevarante.

* * *

Miloš ima brata blizanca.
Njega je mama dvaput rodila!

Kad nije bolesna,
našoj baki nije dobro.

Ovaj nesvakidašnji stilski preplet dva autora (Ljubenović, Borković), dve poetike i estetike, razvija jedan novi vid komunikacije sa najmlađima. Pored toga što je knjiga podeljena na nekoliko ciklusa: Škola, Dečji svet, Naša kuća naš cirkus, ona je obogaćena i drugim neuobičajenim sadržajem, kao što su pitalice, kviz, ukrštene reči, i dr. sa završnicom A sada malo ti..., prostorom osmišljenim da mališani (ili velikani)  napišu svoj aforizam, nacrtaju i/ili dopune karikaturu i ovekoveče svoj osmeh!

"U ovoj knjizi nalazi se 272 osmeha. Možete ih iskoristiti odjednom ili ih trošiti onda kad su vam najpotrebniji", piše u uputstvu na poleđini knjige. Verujem da u ovom slučaju ne morate baš striktno da se pridržavate uputstva: jednostavno, čim potrošite sve osmehe, vratite se na početak!

Vesna Denčić


AFORIZMI NA OZBILJNE TEME

Hrvatska zanovijetanja 3
Tomislav Supek
Studio Moderna d.o.o. Zagreb, 2013.

Aforizam je kratka duhovita misao koju izriču ljudi dubokoga uma. Takvih je danas mnogo, ali je malo onih koji te misli zapisuju i oblikuju u književna djela.

Tomislav Supek jedan je od tih rijetkih bilježnika produhovljenih misli, koji gotovo pola stoljeća pomno prati i na humoran način razotkriva i secira sivu stranu društvene zbilje i njenih aktera. Za razliku od profesionalnih pisaca on to čini u slobodno vrijeme, za svoju dušu i na osobni rizik. Na sreću, bez težih posljedica što su ih iskusile neke njegove kolege, koji su u ranijem sistemu bili zabranjivani ili čak progonjeni a u sadašnjem prešućivani ili, u najboljem slučaju, marginalizirani.

Istini za volju, u socijalističkom društvu kojega mnogi, od milja ili zbog nečega drugog nazivaju komunizmom, humoristička i satirična riječ mogla se čuti i pročitati kako u elektronskim tako i tiskanim medijima. Danas se, na žalost, ona može pronaći tek u jedva primjetnim rubrikama lokalnih glasila i niskotiražnih listova. Sudbinu humora i satire na našim prostorima zapečatile su demokratske promjene koje su suzile prostor za javno djelovanje ljudi oštroga duha i britkog jezika. Izuzev, dakako, onih koji djeluju za saborskom govornicom. U ostalim dijelovima društva humor i satira postali su pošast koju su iz programa prognali radio i televizija, a sa stranica pobrisali vodeći tjednici i dnevni listovi. Osim, dakako, časnih iznimki.

Zato danas za Tomislava Supeka i plejadu vrsnih hrvatskih aforista i humorista znadu samo njihovi ukućani, prijatelji, bliži znanci i poneki pasionirani konzument duhovitih misli u osiromašenoj nam i prezaduženoj zemlji i državi. A da je sreće, kao što je nije, u najmanju ruku bilo bi suprotno i na korist duha i mentalnog zdravlja više od milijun umirovljenika, nekoliko stotina tisuća nezaposlenih i puno više onih koji primaju male i nedostatne plaće za život dostojan čovjeka. Svi su oni, svatko na svoj način i tuđom voljom, u "spasonosnom" nam liberalnom kapitalizmu, ostali bez tvornica, radnih mjesta, redovitih i pristojnih plaća, radničkih prava i mnogo čega što danas nemaju a što su nekada, u gotovo pa omraženom samoupravnom socijalizmu, imali.

Lako je razumjeti da duhoviti i umni ljudi koji prokazuju i ismijavaju društvene deformacije i njihove idejne tvorce i promicatelje nisu dobro došli u takvome društvu. Pa tako ni Tomisla Supek koji u svome jarunskom domu, zaklonjen umirovljeničkom hladovinom, čuvajući unuke, sjecka i pasira ljudsku nepravdu, tajkunsku pohlepu, koruptivnu narav stranačkih dužnosnika, birokratki pasjaluk državnih činovnika, političko sljepilo izabranih narodnih predstavnika i ine slabosti, nepravilnosti i gadosti kojih je toliko da im se ni broja ne zna.

Putujući kroz život otvorenih očiju, bistroga uma i časnih namjera, Supek je bilježio sve ono što ga je kao čovjeka iritiralo i vrijeđalo. Na svoj način i svojim jezikom. Otvoreno, vrckavo, snagom ironije i satire koja poštenoga nasmijava i raduje a lopova vrijeđa i živcira. Reklo bi se: za svakoga koliko mu treba, prema svakomu kako zaslužuje. Neovisno od toga je li riječ o građaninu ispred kontejnera ili dužnosniku s visokoga trona. Od aforiste i humoriste drugome se ni ne treba nadati. Takvo je njegovo ovozemaljsko i ljudsko poslanje na kojega se nitko ne smije ljutiti. Pogotovo ne oni što nose teret krivnje za patnje drugih ljudi.

Ukupno aforističko stvaralaštvo Tomislava Supeka okrenuto je aktualnoj zbilji i vremenu kroz kojega je prolazio i danas prolazi. Iz nje on crpi građu i inspiraciju za kratke jezgrovite misli kojima šiba društvene anomalije i njihove utemeljitelje, kreatore i realizatore. Šiba ih riječima odmjerene ali ubojite težine, s ciljem da u njima probudi uspavanu savjest i zatre egoističke interese odmetnute od svega što je opće, društveno i ljudsko. Na meti Supekovog aforističkog luka i koplja raspoređeni su krugovi između kojih je upisano deset božjih zapovjedi. Središnja tamna točka oko koje su poredani ti krugovi predstavlja čovjeka nabildanog antiljudskim osobinama i postupcima. Ta tamna spodoba i taj gnojni kancer, odredišta su prema kojima su usmjerene laserske strelice vrsnog aforiste. Hoće li ga pogoditi ili ne, nagradno je pitanje generacijama koje će tek doći. Ove današnje za njega, očito, nemaju pravi odgovor.

Domaća politika glavna je tema a nj.v. Političar glavni je junak Supekovih Hrvatskih zanovijetanja. Sporedne uloge igraju tajkuni, krupni i sitni lopovi, lažni branitelji, usitnjeni sindikati, korumpirani činovnici i ine protuhe i lezikruhovići. Statisti su, zna se, radnici i građani drugoga reda čije je jedino demokratsko pravo: biranje, ogovaranje pa i psovanje svojih izabranih predstavnika. Sva druga prava povjerena su odabranima koji dalje biraju svoje namjesnike po stranačkoj, rodjačkoj, prijanskoj, jaranskoj i inoj krivoj liniji. E, to vam se danas zove demokracijom u kojoj je raja, zapravo, obična raga za jahanje.

A izvorno, onako po grčki, demokracija jest vladavina naroda. Jah, kako bi se reklo za turskoga vakta i zemana. A gdje smo mi tu, gdje je tu naš narod? Pogodite meštri sveznalice.

Temeljne vrijednosti svakoga društva zapisane su u ustavu. No, to je samo jedna strana medalje. Drugu stranu čini zbilja koju proživljava društvena većina. A ta zbilja ni jučer ni danas za većinu nije svijetla niti lako podnošljiva. Za manjinu je ona ovozemaljski raj. A drugi raj valjda i ne postoji. Osim u glavi totalnih vjernika.
O svim ovim stvarima, smjerovima i skretanjima na aforističan način zbori Tomo Supek. Izravno, bez dlake na jeziku. Šakom u glavu, kako bi kazao narod. A, narod drukčije ne zna. Osim kada zašuti, što nije dobar znak.

Zato glas i riječ aforiste treba shvatiti i prihvatiti kao dobronamjerno upozorenje. Ne kao uvredu iskvarene časti niti kao atak protiv loše vlasti. Sve što nije dobro treba popravljati, a kvarne osobe nužno je mijenjati. Prije nego vide zatvorske rešetke ili ne osjete prokletstvo pohlepe.

Aforist ne tuži niti presuđuje. On samo istinu živu zapisuje.
Na svoj rizik i za opće dobro.
Aferim Tomo!

Nije mi jasno kako nam je tako velika povijest
Stala na tako malo zemlje.
&
Jedni kažu: ne zna se tko je ovako uništio Hrvatsku.
Drugi kažu: ZNA SE!
&
Kada sam rekao da je to jedan od najstarijih zanata, ne znam na što ste vi pomislili.
Ja sam mislio na politiku.
&
Baš je šteta što roditelji nekih naših političara
Nisu upotrebljavali prezervative.
&
Mnogi naši zastupnici ne dobivaju prolaznu osjenu za rad u Saboru.
Jadni ljudi zbog toga ponavljaju mandat i po četiri puta.
&
 

Ivo Mijo Andrić

- 7 -